U studenom smo išli u Oktatasi Hivatal na profesionalnu orijentaciju. Ondje smo trebali napraviti jedan kviz u grupi po troje. Pobijedili smo DUšan, Miroslav i ja pa smo bili sretni. Nakon tjedan dana, na satu razrednika saznali smo da smo četvrti koji imaju najveći broj bodova. Jako smo se iznenadili i čekali smo da za nagradu odemo u cementaru.
Kad je došao taj dan, bili smo vrlo sretni, ali Miroslav nije mogao doći jer je bio bolestan. Zato je došao Damir. Kad smo stigli u cementaru, bila je jako velika. Prvo smo slušali prezentaciju o Holcimu. U prezentaciji su bila i neka pitanja. Kad smo na neko točno odgovorili, dobili smo jednu loptu. Poslije prezentacije dobili smo limunadu i išli smo pogledati cementaru izvana. Dobili smo mnogo informacija. Mogli smo i vidjeti od čega je cement.
Cementara je bila jako zanimljiva. Meni se jako svidio izlet!
Gergely Kovács, 7.b
U sobi za prezentacije pokazali su nam jednu prezentaciju. U njoj su bili podatci o tvornici. Poslije su nas odveli do proizvodnih kola u kojima se od kamena proizvodi. Vidjeli smo procese proizvodnje kamena u prah i izgaranje materijala na različitim stupnjevima. Nakon toga su nas odveli u laboratorij u kojem smo vidjeli jednog velikog robota, koji služi za razne procese ispitivanja. U sljedećoj prostoriji bilo je završno ispitivanje gotovih proizvoda.
U školu smo se vratili autobusom. Meni je jako svidjelo i mnogo toga sam naučio.
I ove godine treći razredi su nam pripremili priredbu za Svetog Nikolu.
Dana 6. prosinca su odglumili nižim razredima igrokaz o svetom Nikoli, a 8. prosinca su predstavili vrtićancima i višim razredima. Nakon programa sveti Nikola podijelio je darove djeci od prvog do četvrtog razreda. Glazbenu pratnju odsvirali su profesor Antun Vizin, Maja uči i jedan učenik trećeg razreda. Program su organizirale Marta uči, Maja uči, Zorka uči i Andreja uči.
Bilo nam je jako zanimljivo i lijepo! Svidjelo se svima koji su gledali.
Autorice: Milla Marijančić i Adél Helén Kollár, 5. razred
Poštovani i dragi profesori i profesorice, učenici i učenice Hrvatske škole Miroslava Krleže,
željeli bismo vas obavijestiti da smo ponovno pokrenuli školski radio te da se kod porte nalazi kutija u koju možete ubaciti prijedloge za pjesme koje želite slušati.
Ugodno slušanje! 🙂 Ekipa školskog radija: Zara, Mark i Máté
Na Antarktici, u jednoj maloj istraživačkoj bazi boravi malobrojna posada.
U ovome filmu glavnu ulogu igra Paul Walker (u filmu kao: Jerry Shepard) sa svojih sedam pasa: Maya (vođa), Kratki, Truman, Max, Stari Jack (koji se zapravo sprema u mirovinu), Sjena i Buck. Oni vuku saonice prilikom istraživanja kontinenta, a o njima se brine Jerry. Nakon istraživanja, Jerryju i njegovoj ekipi je došlo vrijeme da se avionom vrate u Australiju, ali u avionu nažalost nema dosta mjesta za pse, a nadolazi velika oluja. Iako su mu obećali da će se vratiti po pse, Jerry nikako ne uspijeva doći do aviona da se vrati po svoje pse. Kako mjeseci prolaze, film prikazuje Jerryjeve očajničke pokušaje da dođe do Antartike unatoč oluji koja ondje trenutno vlada i herojsko preživljavanje pasa koji su se uspjeli otrgnuti s lanaca i sada se bore za vlastiti život.
Ako vas zanima kako film završava, pogledajte ga i otkrite sami, nećete požaliti!
Moj osvrt:
Film mi se jako dopao jer govori o psima koji uvijek nađu način da se izvuku i o njihovom zajedništvu da pomognu jedni drugima i domognu se nekih stvari koje su im potrebne.
Film posjeduje sve žanrove, od ljubavnog dijela pa do akcijskog pa nailazimo i na tužne dijelove filma zbog kojeg mi je i najzanimljiviji. Najviše od svega zbog toga jer je radnja napeta i nikad ne znate što će se dogoditi. Svakom bih preporučio ovaj film, nije bitno koliko godina imate i volite li više neki drugi žanr jer ovaj film će u vama pobuditi jednu osobu koja će voljeti druge i cijeniti osobe oko sebe. Film nam je dokazao da u njemu možemo pronaći ljudskost. Ne mogu opisati sve svoje emocije oko filma i malo je reći da sam se rasplakao na ovaj film, ali u istom sam trenutku bio jako sretan što sam ga pogledao.
Za kraj da nadodam da vas film neće razočarati i da ćete, kao i psi, uzdignutih glava živjeti svoj život.
Svake godine u auli škole održavamo božićni sajam. Svako dijete iz pojedinog razreda treba donijeti nešto sitno za prodaju, na primjer kolačiće, medenjake, igračke, plišance knjige ili naljepnice. Nekad dođu i neki roditelji koji nam oslikavaju lica i prave nam tetovaže sa šljokicama na lice i ruke. Božićni sajam počinje poslijepodne i traje dok djeca ne odu svojim kućama. Ove je godine održan 27. studenoga.
Autorice: Adél Helén Kollár i Milla Marijančić, 5. razred