Nogomet – moj drugi život

Kad čujem da netko priča o nogometu, onda me obuzima sreća. Nogomet za mene nije samo hobi, nego to meni znači život. Kad igram nogomet sasvim sam u drugom svijetu, nema te riječi koja bi opisala što taj sport znači za mene.

Kako i zašto sam počela igrati nogomet? Godine 2020. sam prvi put igrala u Sportolda i već onda sam igrala samo s curama. Mojim omiljenim sportom bavim se već 3 godine. Počelo je žensko nogometno prvenstvo i sada se trudimo osvojiti 1. mjesto. Za to treba puno energije, rada i veliki trud. Imamo četiri treninga tjedno. Preko vikenda imamo više utakmica. S mojom drugom obitelj (ŽNK) ulažem puno rada da postignemo naš cilj, a to je svaki put pobjeda. Zašto ih nazivam drugom obitelji? Skoro svaki dan sam zajedno s curama. Pored toga što smo zajedno na terenu, često pravimo zajedničke programe, gdje nam je uvijek veselo. Ne bih mogla zamisliti život bez nogometa, bio bi mi jako prazan…

Moj moto je: „Nogomet je bolji od života jer u životu nemaš dva poluvremena.“ Meni TO znači nogomet. Imam još jednu važnu motivaciju: „Treniraj teško da bi igrala lako.“

Olivija Sörös, 8. b

Blackout poezija u 9. razredu

Učenici 9. razreda prvi su se put susreli s pojmom Blackout poezije na satu književnosti te su na tren imali prilike postati umjetnicima. Ona nastaje tako da autor na postojećem tekstu zaokružuje riječi koje će tvoriti njegovu poeziju, a ostatak teksta zacrni ili preboji tako da se ne vidi. Time postojeći tekst poprima novu formu i značenje. Spoj je to likovnosti i literarnosti.

Tijekom oblikovanja svojih radova učenici su se suočili s brojnim izazovima, kao što su razumijevanje teksta, određivanje bitnih motiva i slika za “recikliranje” postojećih tekstova te smisleno oslikavanje i odabir naslova. Budući da je riječ o njihovom prvom takvom radu, vrlo smo ponosni na radove i s radošću iščekujemo nove!

5!

moraš
dobro
znati:
oduzimati,
množiti,
zbrajati,
dijeliti,
svirati,
plesati,
pjevati,
čitati,
pisati,
pitati
da
do-
bi-
ješ

5

Autorica: Milla Marijančić, 5. razred

Božić u mojoj obitelji

Učenici 6. razreda napisali su što za njih predstavlja Božić i kako ga oni slave pa njihove tekstove možete pročitati u nastavku:

Moj Božić prvenstveno počinje tako da pomažem baki peći kolače i pomažem joj kititi bor i kuću. Ja jako volim Božić jer smo svi skupa, pjevamo, razgovaramo itd. Svaki Božić igramo poker koji smo jedne godine dobili ispod drvca. Za svaki Božić jedemo pečenu ribu. Kad ručamo, ako pada snijeg, idemo van i pravimo snjegovića i grudamo se. Sada za Božić želio bih dobiti lego Starwars.

Autor: Máté Fendt, 6. razred

Mi smo na Badnjak svake godine doma.
Ujutro okitimo bor i ja sam navikla svoju sobu. Pečemo medenjake i još neke kolače. Sestra i ja ne volimo riblju juhu pa zato ne jedemo „božićnu“ hranu, nego meso s rižom. Navečer, najranije u pola devet, pokloni su pod borom. Na Božić smo navikli ići u Martince k baki. Ondje sestra i ja jedemo špagete, a roditelji i brat jedu riblju juhu i pečenu puricu s krumpirom. I tamo dobijemo poklone – čokoladu i novac. 26. prosinca idemo u Komlo k drugoj baki od koje obično dobijemo što i od druge bake. Svake godine jedemo nešto drugo, ali je riblja juha svake godine na stolu. Sestra i ja se jako radujemo tome. 27. slavimo mamin rođendan. Ona uglavnom dobije manje poklone.
Tijekom adventa navikli smo ići u Osijek na božićni sajam.

Autorica: Zóra Gyömbér, 6. razred

Kod nas Božić slavimo s velikom ljubavi. Slavimo s obitelji i s bakom i djedom.
Mi djeca navikli smo okititi bor kod bake i djeda. Dok mi s bakom kitimo bor, djed kuha riblju juhu, mama priprema meso i krumpir, a tata pomaže mami i djedu. Obično 23. već okitimo sve. Živimo u obiteljskoj kući koja ima tri kata. Mi imamo dva kata, a baka i djed jedan, tako da živimo odvojeno. 24. zajedno večeramo, a zatim otvaramo darove. Navikli smo još navečer gledati i filmove na TV-u. Ako pada snijeg, igramo se vani. Pravimo snjegovića i grudamo se. Ako ne pada snijeg, onda gledamo TV. Dan nakon Božića uvijek smo kod druge bake. Ona živi u domu za starije osobe, zato kod nje nema velikog bora. Ona ima malu jelku, ali vrlo lijepo okićenu. I ondje uvijek dobijemo darove, ali i mi darujemo baku.
Obožavam Božić jer je onda cijela obitelj zajedno.

Autorica: Zora Zsifkó, 6. razred

Boravak 11. razreda u Zagrebu

1. dan: U ponedjeljak ujutro u 6.00 smo krenuli i put je trajao 4-5 sati. Kad smo stigli pogledali smo IV. gimnaziju i upoznali smo se s domaćinima. Ja sam boravio kod francuske obitelji. Domaćin se zvao Samuel, njegova mama Marika, a tata je živio u Francuskoj.

2. dan: Poslijepodne smo išli u školu pogledati kako tamo uče, skoro sve su učili na francuskom, zbog toga nisam puno razumio. Čudno je bilo da su se profesori i profesorice ponašali drugačije, možda zbog nas. Mislim da tamo su puno direktniji ljudi i ima čudnih stvari, npr: da škola traje i poslijepodne. Uvečer s razredom smo išli u Muzej iluzije, meni nije bilo puno čudesnih stvari, kao i tunel u kojem se osjećaš kao da se svijet vrti oko tebe (ja i obično tako razmišljam).

3. dan: Posjetili smo Hrvatsko narodno kazalište. Pogledali smo različite prostorije koje su iznad pozornice i kako baletani treniraju. Poslije smo išli po gradu i pogledali smo najčudesnije kipove i Crkvu sv. Marka. I uplašili smo se zvuka topa.

4. dan: Išli smo u Karlovac i isto kao i prije progledali smo najznačajnije kipove i mjesta, npr: Kino Edison. Pogledali smo jedan akvarij i kafić. Poslije toga krenuli smo natrag. Uvečer sam s domaćinima pogledao King’s Speech i Captain America 2 na DVD-u.

5. dan: Probudio sam se u 11.30 i zbog toga nisam imao vremena ići šetati, brzo sam se spakirao, jeo francuski sendvič i krenuo u smjeru škole. Oprostio sam se od domaćina i s razredom krenuo natrag u 14.00.

Barnabás Béla, 11. razred

Božić

Božić je konačno došao u grad,
Snijeg je pokrio krajolik sad.
Obitelj je tada zajedno,
Bor je okićen u domovima svud.

Zapalili smo i zadnju svijeću,
Četiri svijeće gore na vijencu.
Idemo na polnoćku u miru svom,
Isus se rodio u času tom.

Darovi su ispod bora,
Leže jedan kraj drugoga.
Veselo ih otvaramo.
Radujemo se i slavimo.

Tišina je svugdje sad
Zemlja pokrivena snijegom tad.
Mi smo u kućama toplim
Samo na lijepe stvari mislim.

Autorica: Réka Sztanics, 8. razred

Crtež: Veszna Bőhm, 7. razred

Prosinačka križaljka

Dragi učenici, za vas smo pripremile križaljku na temu blagdana u prosincu. Uživajte u njezinu ispunjavanju! 🙂

Izradile: Adél Helén Kollár i Milla Marijančić, 5. razred

Izlet u cementaru

U studenom smo išli u Oktatasi Hivatal na profesionalnu orijentaciju. Ondje smo trebali napraviti jedan kviz u grupi po troje. Pobijedili smo DUšan, Miroslav i ja pa smo bili sretni. Nakon tjedan dana, na satu razrednika saznali smo da smo četvrti koji imaju najveći broj bodova. Jako smo se iznenadili i čekali smo da za nagradu odemo u cementaru.

Kad je došao taj dan, bili smo vrlo sretni, ali Miroslav nije mogao doći jer je bio bolestan. Zato je došao Damir. Kad smo stigli u cementaru, bila je jako velika. Prvo smo slušali prezentaciju o Holcimu. U prezentaciji su bila i neka pitanja. Kad smo na neko točno odgovorili, dobili smo jednu loptu. Poslije prezentacije dobili smo limunadu i išli smo pogledati cementaru izvana. Dobili smo mnogo informacija. Mogli smo i vidjeti od čega je cement.

Cementara je bila jako zanimljiva. Meni se jako svidio izlet!

Gergely Kovács, 7.b

U sobi za prezentacije pokazali su nam jednu prezentaciju. U njoj su bili podatci o tvornici. Poslije su nas odveli do proizvodnih kola u kojima se od kamena proizvodi. Vidjeli smo procese proizvodnje kamena u prah i izgaranje materijala na različitim stupnjevima. Nakon toga su nas odveli u laboratorij u kojem smo vidjeli jednog velikog robota, koji služi za razne procese ispitivanja. U sljedećoj prostoriji bilo je završno ispitivanje gotovih proizvoda.

U školu smo se vratili autobusom. Meni je jako svidjelo i mnogo toga sam naučio.

Damir, 7.b

Fotografije: Zoran Marijanović, prof.

Božićna osmosmjerka

Dragi učenici, pronađite pojmove vezane uz Božić i zabavite se! 🙂

Kada pronađete pojam, povucite mišem od prvog do zadnjeg slova dok se riječ ne zazeleni.

Kreirale: Milla Marijančić i Adél Helén Kollár, 5. razred