Sport

Intervju s europskim prvakom u vaterpolu

Nema komentara

Dejan Divjak, učenika 9. razreda Hrvatske gimnazije Miroslava Krleže u Pečuhu ove je godine postao europskim prvakom u vaterpolu te je s nama za školski časopis podijelio svoja iskustva.

Koliko dugo igraš vaterpolo?
Vaterpolo igram već sedam godina. Započeo sam ga igrati u drugom razredu osnovne škole.

Od svih sportova, kako i zašto si odabrao baš vaterpolo?
Prvo sam se počeo baviti plivanjem. Bio sam ondje 2 tjedna, ali to nije bio sport kojim bih se rado bavio. Tada su mi rekli da imam priliku igrati vaterpolo u Pečuhu i tako sam započeo svoj sportski put.

Zanima li te oduvijek vaterpolo?
Ne, u početku me nije zanimao. Tek kada sam se njime počeo intenzivnije baviti, onda sam ga zavolio.

Što misliš o dopingu?
Doping je plus za dobro igranje. Ipak, ja mislim da, onaj koji koristi doping, poslije ne može biti dobar igrač.

Je li timski rad ključ uspjeha?
Samo tako možemo pobijediti ako smo dobar tim. Trebamo znati da su svi ravnopravni i da nitko nije veći ili manji od drugog. To je ono najvažnije što smo naučili kroz sport.

Koje ti je najdraže sjećanje vezano uz vaterpolo?
Definitivno trenutak kad smo pobijedili na europskom prvenstvu.

Kako si se osjećao kao si shvatio da ste pobijedili na europskom prvenstvu?
Jako je dobar osjećaj biti europskim prvakom. Kada se ispostavilo da smo mi pobijedili, nismo mogli razumjeti što se zapravo dogodilo. Jako sam se dobro osjećao, bio sam vrlo sretan i ponosan. To mi je bio prvi cilj – jedan od mnogih.

Koji su ti planovi vezani uz vaterpolo?
Želio bih postati najbolji igrač, da 3 ili 4 puta pobijedim Olimpiju i želim postići sve što čovjek može u sportu. Poslije, kada više ne budem igrao, želim biti trener.

I za kraj, što za tebe znači vaterpolo?
Meni je vaterpolo sve. To mi je život.

Dejane, čestitamo ti na ovako velikom uspjehu i zahvaljujemo na razgovoru. Želimo ti još mnogo uspjeha u profesionalnom i privatnom životu!

Bodza Hevesi i Dejan Divjak, 9. razred

Kultura

Nastup Neon Csend benda u Szabadkikötő

Nema komentara

Sigurno vam je svima poznat onaj osjećaj kad odete na neki koncert i pomislite kako bi bilo dobro da ima još takvih bendova. Mi smo se tako osjećale nakon  koncerta Neon Csenda.

Riječ je o pečuškom bendu koji je nastao prije tri godine za vrijeme karantene, ali onda još nisu mogli svirati uživo zbog pandemije. To je vrijeme bilo dobro za međusobno upoznavanje. Prošle su godine uživo pokrenuli bend, održali i jednu turneju po studentskim domovima, od koje su pečuški domovi odzvanjali glasnom rock glazbom. Te su godine snimili i svoj prvi singl pod nazivom Marad. Ove godine će se pojaviti i njihov novi album.

Na početku se bend sastojao od tri člana: pjevača Benjamina Nagya, bas gitarista Bálinta Schmidta i bubnjara Andrása Szabóa, a nedavno im se priključio i četvrti član Norbert Studi, gitarist s kojim je bend postao cjelovit.

Tijekom koncerta atmosfera je dostigla svoj vrhunac, a tome su doprinijeli i smiješni monolozi pjevača. Publika je bila interaktivna te je svojim  duhovitim komentarima obogatila koncert, što je bend prihvatio s velikim zadovoljstvom.

Za nas je ta prilika bila nezaboravna i nadamo se da su se momci iz benda osjećali isto tako dobro kao i mi. Ako vas zanima kakav je Neon Csend bend, posjetite njihove društvene mreže i možda se nekada vidimo na nekom njihovom koncertu.

Autorice: Zara Krausz i Lara Levai, 9. razred
Fotografije: Zara Krausz

Učenički literarni radovi

Jesen

Nema komentara

Jesen je jedno lijepo, bogato godišnje doba i ima tri mjeseca.

Prvi mjesec je rujan. U rujnu počinje škola, zato ga djeca ne vole. Tada je još toplo i sunčano, kao što je bilo i ove godine. Za vrijeme 9. mjeseca je berba grožđa. Ljudi idu na berbene festivale.

Drugi mjesec je listopad. Onda je već hladnije, vjetar puše i često pada kiša, a dani su kraći…Kod nas u školi je dan berbe u listopadu. Svake godine ga organizira 10. razred. U listopadu slavimo i državni praznik „Revolucija 1956. godine“.

Treći ili zadnji mjesec je studeni. Početkom mjeseca slavimo Svisvete (tada je uglavnom jesenski raspust u školi). Ljudi idu na groblje, nose cvijeće i vijence te pale svijeće za svoje najmilije. U 11. mjesecu je vrijeme još tužnije i hladnije (česte su magle). Sve je sivkasto, tmurno i bez života…

Jesen ima 91 dan. Lišće drveća požuti, a zatim uvene i otpadne. Nakon toga stabla ostaju bez svoje „odjeće“. Pjesnici rado pišu o ovom godišnjem dobu jer simbolizira prolaznost vremena. Tada se pravi vino i sok od jabuke. Na jesen sazrijevaju kruške, jabuke, smokve, grožđe, orasi, kesteni…Vrući, pečeni kesten za vrijeme hladne jesenske večeri dočarava atmosferu topline i ljubavi. Ljudi često piju tople napitke: npr. toplu čokoladu, čaj, kuhano vino…

Ja ne volim jesen zbog kiše jer, ako puno pada, nogostupi i ceste su blatnjave i mokre.

Autorica: Betta Bobány, 8. razred

Sport

Natjecanje u trčanju

Nema komentara

Natjecanje u trčanju Zrínyi Cup u školi u Murakeresztúru organizira se svake godine zadnjeg vikenda u rujnu. Ovo natjecanje organizira se prema ideji jedne od učiteljica, Erike Rácz. Ona priprema djecu iz Merakeresztúra za trku. Udaljenosti su 2,5 km, 5 km, 10 km i 21 km. Učenici mogu trčati po vinogradskom brežuljku i zacrtanom stazom kroz šumu. Trake u boji pokazuju smjer, a stanice za osvježenje nalaze se na svakih nekoliko kilometara.

Ove godine natjecanje je održano 23. rujna 2023. godine, a započelo je u 10.00 sati. Svaki trkač, koji je istrčao predviđenu udaljenost, na cilju je dobio nagradu, a to je ove godine bilo licitarsko srce. Prvoplasirani, drugoplasirani i trećeplasirani u svakoj dobnoj skupini dobili su medalje. Najbrži trkači nagrađeni su i peharom. Atmosfera je od početka uvijek dobra, trkači su entuzijastični i dolaze i unatoč kišnom i lošem vremenu. Sljedeća takva utrka bit će Murin kup pa, ako se želite priključiti, pravo je vrijeme da se već sada počnete pripremati.

Autorica: Anna Virovecz, 9. razred

Učenički literarni radovi

Da sam ja učiteljica

Nema komentara

Kad bih ja bila učiteljica, svašta bih promijenila. Kao prvo, škola sigurno ne bi počinjala u 7.45, nego najranije u 9.00 sati.

Djeca ne bi dobivala ocjene da im se na kraju iz tog prosjeka računa zaključna ocjena, nego bi pisali provjeru i tko želi ocjenu, njemu bih upisala, a tko ne on bi pisao još jednom i još bi mogao izabrati treba li mu ta ocjena ili ne. Kad bih ja bila učiteljica, djeca bi svaki dan barem na jedan sat išla na dvorište – ne na onim satima kada uče, nego bi bio jedan sat posebno samo za igru na dvorištu – da se na ostalim satima mogu pristojno ponašati. Da sam ja učiteljica, djeca bi uvijek nakon ručka dobila kolače i puno bi više sportova mogli isprobati. Svaki bi se tjedan išlo na izlet i tamo bi učili o biljkama. Poslijepodne bi imali kada bi se gledali filmove na različitim jezicima. U višim razredima bi se svake godine u jednom mjesecu išlo na različita mjesta gdje bi učenici mogli odlučiti što će biti kad odrastu .

Da sam ja učiteljica, sigurno bi mnogo toga bilo drugačije, ali bi se i dalje puno učilo.

Autorica: Eszter Gulyás, 6. razred

Close Menu