Dragi učenici, za vas smo pripremile križaljku na temu blagdana u prosincu. Uživajte u njezinu ispunjavanju! 🙂
Izradile: Adél Helén Kollár i Milla Marijančić, 5. razred
Dragi učenici, za vas smo pripremile križaljku na temu blagdana u prosincu. Uživajte u njezinu ispunjavanju! 🙂
Izradile: Adél Helén Kollár i Milla Marijančić, 5. razred


U studenom smo išli u Oktatasi Hivatal na profesionalnu orijentaciju. Ondje smo trebali napraviti jedan kviz u grupi po troje. Pobijedili smo DUšan, Miroslav i ja pa smo bili sretni. Nakon tjedan dana, na satu razrednika saznali smo da smo četvrti koji imaju najveći broj bodova. Jako smo se iznenadili i čekali smo da za nagradu odemo u cementaru.
Kad je došao taj dan, bili smo vrlo sretni, ali Miroslav nije mogao doći jer je bio bolestan. Zato je došao Damir. Kad smo stigli u cementaru, bila je jako velika. Prvo smo slušali prezentaciju o Holcimu. U prezentaciji su bila i neka pitanja. Kad smo na neko točno odgovorili, dobili smo jednu loptu. Poslije prezentacije dobili smo limunadu i išli smo pogledati cementaru izvana. Dobili smo mnogo informacija. Mogli smo i vidjeti od čega je cement.
Cementara je bila jako zanimljiva. Meni se jako svidio izlet!
Gergely Kovács, 7.b


U sobi za prezentacije pokazali su nam jednu prezentaciju. U njoj su bili podatci o tvornici. Poslije su nas odveli do proizvodnih kola u kojima se od kamena proizvodi. Vidjeli smo procese proizvodnje kamena u prah i izgaranje materijala na različitim stupnjevima. Nakon toga su nas odveli u laboratorij u kojem smo vidjeli jednog velikog robota, koji služi za razne procese ispitivanja. U sljedećoj prostoriji bilo je završno ispitivanje gotovih proizvoda.
U školu smo se vratili autobusom. Meni je jako svidjelo i mnogo toga sam naučio.
Damir, 7.b

Fotografije: Zoran Marijanović, prof.
Dragi učenici, pronađite pojmove vezane uz Božić i zabavite se! 🙂
Kada pronađete pojam, povucite mišem od prvog do zadnjeg slova dok se riječ ne zazeleni.
Kreirale: Milla Marijančić i Adél Helén Kollár, 5. razred
I ove godine treći razredi su nam pripremili priredbu za Svetog Nikolu.
Dana 6. prosinca su odglumili nižim razredima igrokaz o svetom Nikoli, a 8. prosinca su predstavili vrtićancima i višim razredima. Nakon programa sveti Nikola podijelio je darove djeci od prvog do četvrtog razreda. Glazbenu pratnju odsvirali su profesor Antun Vizin, Maja uči i jedan učenik trećeg razreda. Program su organizirale Marta uči, Maja uči, Zorka uči i Andreja uči.
Bilo nam je jako zanimljivo i lijepo! Svidjelo se svima koji su gledali.
Autorice: Milla Marijančić i Adél Helén Kollár, 5. razred
Dragi učenici, za vas smo pripremile memory kako biste lakše naučili riječi vezane uz Božić. Uživajte! 🙂
Kreirale: Milla Marijančić i Adél Helén Kollár, 5. razred

Poštovani i dragi profesori i profesorice, učenici i učenice Hrvatske škole Miroslava Krleže,
željeli bismo vas obavijestiti da smo ponovno pokrenuli školski radio te da se kod porte nalazi kutija u koju možete ubaciti prijedloge za pjesme koje želite slušati.
Ugodno slušanje! 🙂
Ekipa školskog radija: Zara, Mark i Máté
Dragi učenici, pronađite pojmove vezane uz slavlje svetoga Nikole i zabavite se! 🙂
Kada pronađete pojam, povucite mišem od prvog do zadnjeg slova dok se riječ ne zazeleni.
Izradile: Adél Helén Kollár i Milla Marijančić, 5. razred

Sadržaj filma:
Na Antarktici, u jednoj maloj istraživačkoj bazi boravi malobrojna posada.
U ovome filmu glavnu ulogu igra Paul Walker (u filmu kao: Jerry Shepard) sa svojih sedam pasa: Maya (vođa), Kratki, Truman, Max, Stari Jack (koji se zapravo sprema u mirovinu), Sjena i Buck. Oni vuku saonice prilikom istraživanja kontinenta, a o njima se brine Jerry. Nakon istraživanja, Jerryju i njegovoj ekipi je došlo vrijeme da se avionom vrate u Australiju, ali u avionu nažalost nema dosta mjesta za pse, a nadolazi velika oluja. Iako su mu obećali da će se vratiti po pse, Jerry nikako ne uspijeva doći do aviona da se vrati po svoje pse. Kako mjeseci prolaze, film prikazuje Jerryjeve očajničke pokušaje da dođe do Antartike unatoč oluji koja ondje trenutno vlada i herojsko preživljavanje pasa koji su se uspjeli otrgnuti s lanaca i sada se bore za vlastiti život.
Ako vas zanima kako film završava, pogledajte ga i otkrite sami, nećete požaliti!
Moj osvrt:
Film mi se jako dopao jer govori o psima koji uvijek nađu način da se izvuku i o njihovom zajedništvu da pomognu jedni drugima i domognu se nekih stvari koje su im potrebne.
Film posjeduje sve žanrove, od ljubavnog dijela pa do akcijskog pa nailazimo i na tužne dijelove filma zbog kojeg mi je i najzanimljiviji. Najviše od svega zbog toga jer je radnja napeta i nikad ne znate što će se dogoditi. Svakom bih preporučio ovaj film, nije bitno koliko godina imate i volite li više neki drugi žanr jer ovaj film će u vama pobuditi jednu osobu koja će voljeti druge i cijeniti osobe oko sebe. Film nam je dokazao da u njemu možemo pronaći ljudskost. Ne mogu opisati sve svoje emocije oko filma i malo je reći da sam se rasplakao na ovaj film, ali u istom sam trenutku bio jako sretan što sam ga pogledao.
Za kraj da nadodam da vas film neće razočarati i da ćete, kao i psi, uzdignutih glava živjeti svoj život.
Matija Štraub, 11. razred
Svake godine u auli škole održavamo božićni sajam. Svako dijete iz pojedinog razreda treba donijeti nešto sitno za prodaju, na primjer kolačiće, medenjake, igračke, plišance knjige ili naljepnice. Nekad dođu i neki roditelji koji nam oslikavaju lica i prave nam tetovaže sa šljokicama na lice i ruke. Božićni sajam počinje poslijepodne i traje dok djeca ne odu svojim kućama. Ove je godine održan 27. studenoga.
Autorice: Adél Helén Kollár i Milla Marijančić, 5. razred

Bok! Kako se zoveš?
Bok! Zovem se Barbara Patai.
Koliko dugo igraš nogomet?
Ovim sportom bavim se još od djetinjstva, ali ozbiljnije već 10 godina.
Što želiš postići u nogometu?
Želim igrati u inozemstvu i želim biti u ženskoj reprezentaciji.
Jesu li vaši roditelji od početka podržavali ovu ideju?
Da, naravno! Da me oni ne podržavaju, ne bih bila nigdje.
Koliko godina igraš u PMFC-u?
Sada je treća godina kako ondje treniram.
Je li bilo teško odabrati momčad ili si već znala da bi se jednog dana htjela prijaviti baš ondje?
Nikad nisam znala da ću se jednog dana preseliti ovamo, ali mislila sam da je to novo mjesto za nove prilike. Dobivam svu podršku koja mi je treba za postizanje profesionalne razine.
Kako si došla na ideju da igraš nogomet?
U vrtiću su dečki išli na nogomet i jednog dana sam pitala mogu li ići s njima. Tada sam sa zaljubila u ovaj sport.
Mnogi misle da je ovaj sport više za muškarce, što ti misliš o tome?
Dosta ljudi to misli jer u Mađarskoj više vole promovirati muški nogomet, no cijela se priča sve više razvija i na ženskoj liniji. Mislim da ne postoji sport u kojem mogu sudjelovati samo žene ili samo muškarci, ne mislim da postoji velika antipatija prema ženskom nogometu.
Imaš li uzora? Ako da, koga i zašto?
Prije svega, svoga oca. On je igrao nogomet u našoj obitelji. S druge strane, jedan od mojih bivših trenera pomogao mi je na mnogo načina da postignem dobre rezultate.
Na koji uspjeh si najponosnija?
Najponosnija sam što sam mogla predstavljati svoju zemlju, slušati himnu u majici s grbom svoje države i igrati u to ime.
Koja je tvoja omiljena momčad?
Nemam omiljeni tim, ali volim Real Madrid.
Što te motivira?
Mogućnosti dokazivanja i cilj koji svatko želi postići. Mislim da ti ne treba više motivacije od toga.
Intervju vodila: Réka Markovics, 9.razred