Trebamo pripremiti: škare, jedan bijeli papir za muffine, jedan šareni papir za muffine, ljepilo, neki šareni kartončić, bijeli papir i bojicu boje kože.
korak: od šarenog papira trebamo izrezati oblik suknje.
korak: trebamo uzeti šareni papir za muffin i nalijepiti ga na poleđinu suknje kao krila.
korak: od bijelog papira treba izrezati mali kružić za glavu i treba nalijepiti iznad krila; to treba obojiti bojicom boje kože
korak: nalijepiti iza glave bijeli papir za muffine
6. siječnja 2024. Pečuh je bio glasan od rock, alternativne, elektronske i još od puno vrsta glazbe. Organiziran je bio 9. Made in Pecs festival.
Ako je netko od vas već bio na tom festivalu, onda znate kako to izgleda Ali, ako fjoš niste bili, onda ću sad to napisati. Tako je napravljen da su skoro na svakom zabavnom mjestu u Pečuhu nekakvi programi, većinom bendovi, znači možeš svugdje slušati glazbu gdje odlaziš, i uopće ne trebaš ništa platiti za to.
Taj festival jedan je od mojih omiljenih festivala jer ljudi idu s jednog mjesta na drugo i slušaju različitu glazbu, a sigurno je i da ćeš se naći s nekim koga poznaješ. Čak i ako ne slušate istu vrstu glazbe jer, kako sam već i prije napisala, bendovi su jako različiti, kao i ljudi. Još je i zato je dobro otići jer možeš upoznati nekakve nove bendove ili simpatične ljude.
Ove godine festival je počeo u deset sati ujutro, a koncerti su trajali do sutradan ujutro do jedan.
Meni je osobno ovo bio četvrti festival, ali vam mogu reći da je i ove godine bio fantastično. Poslušala sam puno bendova; i starih i novih i opet je bilo jedno jako dobro iskustvo.
Kad čujem da netko priča o nogometu, onda me obuzima sreća. Nogomet za mene nije samo hobi, nego to meni znači život. Kad igram nogomet sasvim sam u drugom svijetu, nema te riječi koja bi opisala što taj sport znači za mene.
Kako i zašto sam počela igrati nogomet? Godine 2020. sam prvi put igrala u Sportolda i već onda sam igrala samo s curama. Mojim omiljenim sportom bavim se već 3 godine. Počelo je žensko nogometno prvenstvo i sada se trudimo osvojiti 1. mjesto. Za to treba puno energije, rada i veliki trud. Imamo četiri treninga tjedno. Preko vikenda imamo više utakmica. S mojom drugom obitelj (ŽNK) ulažem puno rada da postignemo naš cilj, a to je svaki put pobjeda. Zašto ih nazivam drugom obitelji? Skoro svaki dan sam zajedno s curama. Pored toga što smo zajedno na terenu, često pravimo zajedničke programe, gdje nam je uvijek veselo. Ne bih mogla zamisliti život bez nogometa, bio bi mi jako prazan…
Moj moto je: „Nogomet je bolji od života jer u životu nemaš dva poluvremena.“ Meni TO znači nogomet. Imam još jednu važnu motivaciju: „Treniraj teško da bi igrala lako.“
Učenici 9. razreda prvi su se put susreli s pojmom Blackout poezije na satu književnosti te su na tren imali prilike postati umjetnicima. Ona nastaje tako da autor na postojećem tekstu zaokružuje riječi koje će tvoriti njegovu poeziju, a ostatak teksta zacrni ili preboji tako da se ne vidi. Time postojeći tekst poprima novu formu i značenje. Spoj je to likovnosti i literarnosti.
Tijekom oblikovanja svojih radova učenici su se suočili s brojnim izazovima, kao što su razumijevanje teksta, određivanje bitnih motiva i slika za “recikliranje” postojećih tekstova te smisleno oslikavanje i odabir naslova. Budući da je riječ o njihovom prvom takvom radu, vrlo smo ponosni na radove i s radošću iščekujemo nove!
Učenici 6. razreda napisali su što za njih predstavlja Božić i kako ga oni slave pa njihove tekstove možete pročitati u nastavku:
Moj Božić prvenstveno počinje tako da pomažem baki peći kolače i pomažem joj kititi bor i kuću. Ja jako volim Božić jer smo svi skupa, pjevamo, razgovaramo itd. Svaki Božić igramo poker koji smo jedne godine dobili ispod drvca. Za svaki Božić jedemo pečenu ribu. Kad ručamo, ako pada snijeg, idemo van i pravimo snjegovića i grudamo se. Sada za Božić želio bih dobiti lego Starwars.
Autor: Máté Fendt, 6. razred
Mi smo na Badnjak svake godine doma. Ujutro okitimo bor i ja sam navikla svoju sobu. Pečemo medenjake i još neke kolače. Sestra i ja ne volimo riblju juhu pa zato ne jedemo „božićnu“ hranu, nego meso s rižom. Navečer, najranije u pola devet, pokloni su pod borom. Na Božić smo navikli ići u Martince k baki. Ondje sestra i ja jedemo špagete, a roditelji i brat jedu riblju juhu i pečenu puricu s krumpirom. I tamo dobijemo poklone – čokoladu i novac. 26. prosinca idemo u Komlo k drugoj baki od koje obično dobijemo što i od druge bake. Svake godine jedemo nešto drugo, ali je riblja juha svake godine na stolu. Sestra i ja se jako radujemo tome. 27. slavimo mamin rođendan. Ona uglavnom dobije manje poklone. Tijekom adventa navikli smo ići u Osijek na božićni sajam.
Autorica: Zóra Gyömbér, 6. razred
Kod nas Božić slavimo s velikom ljubavi. Slavimo s obitelji i s bakom i djedom. Mi djeca navikli smo okititi bor kod bake i djeda. Dok mi s bakom kitimo bor, djed kuha riblju juhu, mama priprema meso i krumpir, a tata pomaže mami i djedu. Obično 23. već okitimo sve. Živimo u obiteljskoj kući koja ima tri kata. Mi imamo dva kata, a baka i djed jedan, tako da živimo odvojeno. 24. zajedno večeramo, a zatim otvaramo darove. Navikli smo još navečer gledati i filmove na TV-u. Ako pada snijeg, igramo se vani. Pravimo snjegovića i grudamo se. Ako ne pada snijeg, onda gledamo TV. Dan nakon Božića uvijek smo kod druge bake. Ona živi u domu za starije osobe, zato kod nje nema velikog bora. Ona ima malu jelku, ali vrlo lijepo okićenu. I ondje uvijek dobijemo darove, ali i mi darujemo baku. Obožavam Božić jer je onda cijela obitelj zajedno.
1. dan: U ponedjeljak ujutro u 6.00 smo krenuli i put je trajao 4-5 sati. Kad smo stigli pogledali smo IV. gimnaziju i upoznali smo se s domaćinima. Ja sam boravio kod francuske obitelji. Domaćin se zvao Samuel, njegova mama Marika, a tata je živio u Francuskoj.
2. dan: Poslijepodne smo išli u školu pogledati kako tamo uče, skoro sve su učili na francuskom, zbog toga nisam puno razumio. Čudno je bilo da su se profesori i profesorice ponašali drugačije, možda zbog nas. Mislim da tamo su puno direktniji ljudi i ima čudnih stvari, npr: da škola traje i poslijepodne. Uvečer s razredom smo išli u Muzej iluzije, meni nije bilo puno čudesnih stvari, kao i tunel u kojem se osjećaš kao da se svijet vrti oko tebe (ja i obično tako razmišljam).
3. dan: Posjetili smo Hrvatsko narodno kazalište. Pogledali smo različite prostorije koje su iznad pozornice i kako baletani treniraju. Poslije smo išli po gradu i pogledali smo najčudesnije kipove i Crkvu sv. Marka. I uplašili smo se zvuka topa.
4. dan: Išli smo u Karlovac i isto kao i prije progledali smo najznačajnije kipove i mjesta, npr: Kino Edison. Pogledali smo jedan akvarij i kafić. Poslije toga krenuli smo natrag. Uvečer sam s domaćinima pogledao King’s Speech i Captain America 2 na DVD-u.
5. dan: Probudio sam se u 11.30 i zbog toga nisam imao vremena ići šetati, brzo sam se spakirao, jeo francuski sendvič i krenuo u smjeru škole. Oprostio sam se od domaćina i s razredom krenuo natrag u 14.00.
