Kad je Bog određivao koliko ćemo živjeti nije dao broj naših godina nego broj naših udisaja – jednom je rekla instruktorica joge. Kisik je neophodan uvjet da naše tijelo ostane živo i proizvodi energiju. Zrak koji ulazi u pluća dolazi iz atmosfere koja nas okružuje, čiji su sastav dušik (N), kisik (O2) i tragovi plina u okolišu. Znamo da zrak struji u pluća kroz dušnik pa kroz bronhe, a izmjena plinova se odvija kroz alveole. U priču instruktorice joge dodala bih i izjavu Maye Angelou, a to je da nije bitno koliko puta udahnemo, već trenutci koji oduzimaju dah.

Imala sam priliku napraviti kratki intervju s dr. Andrásom Sinkoviczem, pulmologom, voditeljem odjela, koji je sa mnom podijelio najčešće plućne bolesti. Istaknuo je štetnost pušenja na pluća, kao i rak pluća koji je jedan od najčešćih karcinoma današnjice. U nastavku ga možete pročitati.

Stvari koje izazivaju ovisnost u mojoj generaciji, ovdje mislim na pušenje cigareta, koliko će one utjecati na naše kasnije živote?
Kao najvažnije istaknuo bih da su naša pluća organ koji stari. Svoj maksimalni kapacitet dostiže oko dvadesete godine života, a nakon toga se konstantno smanjuje, (što prije počnemo koristiti duhanske prostore, to se prije dogodi). Nažalost ono što uđe ne može izaći nikada! Ne zavaravajte se, zbog sadržaja nikotina u takozvanom “Elfbaru” izaziva čak veću ovisnost od klasičnih cigareta!

Nama mladima je teško razmišljati o budućnosti, može li to uopće izazvati probleme u sadašnjosti-čak i u adolescenciji?
Zaista, značajni problemi će se dugoročno pojaviti (tumor pluća, bronhitis) u dobi od 50-60 godina, ali mnogo veći rizik od srčanog udara koji se javlja u dobi od 30-40 godina više nije u dalekoj budućnosti! Također znamo da svaki drugi odrasli pušač umre zbog pušenja! Naime, mehanizmi za čišćenje (cilije) u plućima stalno su paralizirani duhanskim proizvodima, stoga će svaka bolest gornjih dišnih putova biti dugotrajna čak i u mladosti.

Imate li kakav savjet što učiniti za nekoga tko je već ovisan o pušenju?
Nažalost, pušenje s vremenom izaziva jaču psihičku ovisnost od heroina. Što prije odlučimo prestati, to će nam biti lakše. Ne bih ulazio u detalje koliko to može biti financijski teret za vaš život (čak i cijena nove kuće ili novog automobila), ali odvikavanje može samo koristiti vašem zdravlju!

Mislim da uvijek vrijedi govoriti o zanimljivom funkcioniranju naše zajednice i njezinim zajedničkim problemima. Cilj mi je ovakvim člancima ukratko sažeti sve ono bitno što se često zna pojaviti kao pitanje.

Tekst napisala: Liza Amira Monori, 8. razred

Tijekom jesenskih praznika otišla sam na planinarenje u čarobno mjesto koje nudi prekrasno iskustvo u srcu Hrvatske.

Plitvička jezera, jedan od najvećih i najposjećenijih nacionalnih parkova u Hrvatskoj, pu je turista u svako godišnje doba. Možete birati između nekoliko planinarskih ruta, koje se razlikuju svojom duljinom. Budući da su jezera nastala prirodnim putem, postoje dijelovi staze koji vode gotovo do površine jezera, a možemo mu se diviti iz velike blizine. Nacionalni park se sastoji od šesnaest jezera, a tu i tamo možete naići čak i na ogromne slapove. Moram spomenuti i životinjski svijet parka. Što se tiče biljaka, iako bih vam mogla puno govoriti, ipak ću to sažeti. Ondje se mogu vidjeti borovi, bukva, joha i hrast. U šumi parka možete pronaći i različite vrste cvijeća te pedeset vrsta orhideja. Treba znati da medvjed na znaku parka nije ondje bez razloga. Naime, u šumi žive medvjedi, vukovi, lisice i još nekoliko grabljivica, ali i razne ptice pjevice.

Mislim da je to najbolje mjesto za opuštanje u prirodi, a doživljaj je zagarantiran, posjetit ćete ga u bilo koje godišnje doba!

Tekst i fotografije: Liza Amira Monori

Nacrtala: Veszna Bőhm, 8. b

Naslikala: Réka Gulyás, 5. a

Pet učenica naše škole natjecalo se ovoga vikenda u pjevanju. To su Mira Mođoroši, Mirna Filaković, Mira Proszenyák, Milica Sörös i Ruby Sinkovits. Natjecanje se održalo u Petrovom Selu, a svoje su talente pokazale uz još pet kandidata iz Mađarske i Srbije.

Od naših pet učenica, dvije su i osvojile nagrade. Riječ je o Ruby Sinkovits (1. mjesto) i Miri Proszenyák (3. mjesto.).

Sve su bile izvrsne u svojim izvedbama, vrlo smo ponosni na njih i želimo im još mnogo ovakvih i sličnih natjecanja na kojima će moći pokazati svoja umijeća!

U nastavku možete pogledati i fotografije s miCROfon-a.

Na fotografiji: Mira Mođoroši

Na fotografiji: Mirna Filaković

Na fotografiji: Mira Proszenyák

Na fotografiji: Milica Sörös

Na fotografiji: Ruby Sinkovits

Tekst i fotografije: V. S.

U lipnju smo išli autobusom u kamp na otoku Pagu, u Vlašiće.

Tijekom boravka bili smo i u gradu Pagu, Zadru te u nacionalnom parku Paklenica. To je nacionalni park u planini. Ondje smo puno hodali, ali se isplatilo jer je pogled bio prelijep. Za vrijeme trajanja kampa puno smo se i kupali na plaži. Kad god smo imali slobodno vrijeme, mogli smo birati hoćemo li igrati nogomet ili plesati. Osim toga, ondje su bili razni zanimljivi i dobri programi, uz koje nam nije moglo biti dosadno. Posjetili smo i Smokvice te smo sakupljali školjke, a jeli smo i mnogo sladoleda.

Meni je najdraži izlet bio onaj u Zadar. Jako mi se svidio taj grad jer ima mnogo znamenitosti (crkvi, građevina, spomenika itd.). Ovaj mi se kamp jako svidio, programi su mi bili vrlo zanimljivi i sigurno bih to ponovila!

Tekst napisala: Lili Böröcz, 7. a
Fotografije: nastavnici

U kolovozu sam sudjelovao u kampu na Balatonu. Onamo smo išli vlakom i put je bio jako dobar! Kad smo tek stigli u kamp, bilo je malo dosadno jer još nismo imali nikakve programe, no to se ubrzo promijenilo.

Drugog smo dana išli u Sümeg i pogledali smo tvrđavu. Ondje smo i ručali. Trebali smo jesti rukama, a priborom za jelo, ali i unatoč tome mi se ručak jako svidio! Trećeg je dana bio sportski dan. Tada sam se družio s Hrvatima iz Osijeka. Sutradan smo imali baš mnogo programa i, naravno, kupali smo se u Balatonu. Ondje sam upoznao nove prijatelje i stvorio uspomene za cijeli život. Najviše mi se svidio disco i svakako bih to ponovio.

Mislim da je kamp bio jako dobar i preporučio bih ga svakome! Garantiram da će im biti dobro!

Tekst napisao: Dušan Adam, 7. a

Ljetos sam išla s prijateljima u kamp na Balaton. Ondje smo bili tjedan dana.

Prvog smo dana napravili ekipe i dobili smo sobe. Nakon toga smo imali sportska natjecanja u odbojci, košarci i nogometu i drugih sportskih disciplina. Svaki smo dan išli na plažu. Jednog smo dana išli i biciklom u Keszthely. Ondje smo pohledali dvorac, a imali smo i natjecanje po grupama. Osim toga, išli smo i u Sümeg, gdje smo pogledali tvrđavu i poslije smo pogledali viteške igre.

Zadnjega dana rekli su nam koje su mjesto postigle skupine. Ja sam bila u žutoj grupi, koja je postigla drugo mjesto. Bila sam sretna i zadovoljna, a kamp mi se jako svidio i sigurno ću ići i ove godine!

Tekst napisala: Mirna Kassanin, 7. a.
Fotografije: nastavnik Gábor Surányi

Moj bi najbolji dan izgledao tako kako ja želim.
Naravno, bilo bi nastave, ali ja želim da tada ne pišemo provjeru i sati bi bili lakši. Taj dan želim da svatko bude nježan prema svakome i da taj dan ima puno plesa na satima. Tada želim imati više vremena jer želim puno čitati i igrati se s prijateljima. Onda želim biti i više sa svojom obitelji. Neka tada sja sunce i neka bude jako lijepo vrijeme!
Eto, tako bi izgledao moj najbolji dan 🙂

Jázmin Török, 5. razred

Moj najbolji dan bio je ljeti. Išli smo u London i onda sam bio baš jako radostan, iako sam sretan i s onim što sada dođe.
Kad smo bili u Engleskoj, otišli smo u Liverpool. Kad smo već bili tamo, onda hajde da odemo i na stadion. Tako je bilo lijepo ondje, a to još nije bilo sve. Mislim da svi znaju da u Liverpoolu igra Szoboszlai. Mogli smo ići u svlačionicu i ondje smo vidjeli njegovu majicu. Tamo su ljudi prepoznali da smo došli iz Mađarske pa nam je čuvar rekao da smijemo slobodno obući njegovu majicu.
To mi je bilo najbolje!

Aron Kovač, 5. razred

Dana 10. travnja smo bili s razredom u Celli Septicori. Bili smo podijeljeni u grupe po četvero da ne pravimo svi zajedno igru, nego po grupama. Igra je bila da na karti crvenim iksevima pronađemo vremenske kapsule i da u križaljku upišemo što smo doznali iz tih kapsula. U tim su kapsulama bili papirići s tekstom o starokršćanskim grobnicama. Kada smo pronašli te kapsule i ispunili križaljku, onda smo sjeli, mogli smo piti sokove od maline i od bazge. I onda nas je vodičica provela cijelom Cellom Septicorom i pričala nam je o kosturu koji je bio u jednom lijesu. Zatim smo pogledali i sarkofag. Vodičica nam je pričala kako su to prije stavljali na ceste i ukrašavali su da bi svi vidjeli kako je to lijepo. Onda su to ljudi opljačkali pa su zato odlučili to skrivati pod zemlju. Nakon toga smo išli do grobnice vrča i objasnila nam je vodičica da su tako napravili da je dolje dio gdje su ih pokopali, a gore su napravili crkvicu, kamo su se išli moliti i prisjetiti pokojnika. Još smo mogli pogledati i nakit. Narukvice su bile jako malen, a prstenje je bilo veliko. Vidjeli smo i kristogram.

Na kraju smo se mogli i fotografirati uz pozadinu koju smo željeli. Bile su tri pozadine: kao da gradimo grobnicu, kao da smo na cesti i kao da smo na selu.

Meni se ovaj izlet svidio, bilo mi je zanimljivo, puno smo trčkarali i umorila sam se. Malo sam se samo uplašila kostura.

Milla Marijančić, 5. razred

Autor: Erik Radák, 8. razred