Košarka – moja budućnost

Kad sam krenuo u viši razred osnovne škole, uz poticaj mojih roditelja, počeo sam se baviti sportom.

Najviše mi se dopala košarka, zato sam izabrao upravo nju. Košarka je igra s loptom u kojoj igraju dvije ekipe sa po 5 – 5 igrača. Cilj je ubaciti loptu u protivnički koš.

Počeo sam na Akademiji Ratgeber, ali se tamo nisam osjećao dobro, zato sam prešao u sportski klub PVSK. Jako volim košarku, svaki dan idem na trening poslije škole. Teško je učiti pored sporta, jer svaki dan kasno stižem kući.

Utakmice obično igramo vikendom. Za mene košarka nije samo sport, nego i životni cilj, a ekipa s kojom igram je moja druga obitelj. Ne bih mogao zamisliti život bez košarke.

Moj cilj i želja je da postanem profesionalan i u cijeloj Mađarskoj poznat igrač.

Milan Krizsics, 8. razred

Nogomet – moj drugi život

Kad čujem da netko priča o nogometu, onda me obuzima sreća. Nogomet za mene nije samo hobi, nego to meni znači život. Kad igram nogomet sasvim sam u drugom svijetu, nema te riječi koja bi opisala što taj sport znači za mene.

Kako i zašto sam počela igrati nogomet? Godine 2020. sam prvi put igrala u Sportolda i već onda sam igrala samo s curama. Mojim omiljenim sportom bavim se već 3 godine. Počelo je žensko nogometno prvenstvo i sada se trudimo osvojiti 1. mjesto. Za to treba puno energije, rada i veliki trud. Imamo četiri treninga tjedno. Preko vikenda imamo više utakmica. S mojom drugom obitelj (ŽNK) ulažem puno rada da postignemo naš cilj, a to je svaki put pobjeda. Zašto ih nazivam drugom obitelji? Skoro svaki dan sam zajedno s curama. Pored toga što smo zajedno na terenu, često pravimo zajedničke programe, gdje nam je uvijek veselo. Ne bih mogla zamisliti život bez nogometa, bio bi mi jako prazan…

Moj moto je: „Nogomet je bolji od života jer u životu nemaš dva poluvremena.“ Meni TO znači nogomet. Imam još jednu važnu motivaciju: „Treniraj teško da bi igrala lako.“

Olivija Sörös, 8. b

Intervju s nogometašicom iz učeničkog doma

Bok! Kako se zoveš?
Bok! Zovem se Barbara Patai.

Koliko dugo igraš nogomet?
Ovim sportom bavim se još od djetinjstva, ali ozbiljnije već 10 godina.

Što želiš postići u nogometu?
Želim igrati u inozemstvu i želim biti u ženskoj reprezentaciji.

Jesu li vaši roditelji od početka podržavali ovu ideju?
Da, naravno! Da me oni ne podržavaju, ne bih bila nigdje.

Koliko godina igraš u PMFC-u?
Sada je treća godina kako ondje treniram.

Je li bilo teško odabrati momčad ili si već znala da bi se jednog dana htjela prijaviti baš ondje?
Nikad nisam znala da ću se jednog dana preseliti ovamo, ali mislila sam da je to novo mjesto za nove prilike. Dobivam svu podršku koja mi je treba za postizanje profesionalne razine.

Kako si došla na ideju da igraš nogomet?
U vrtiću su dečki išli na nogomet i jednog dana sam pitala mogu li ići s njima. Tada sam sa zaljubila u ovaj sport.

Mnogi misle da je ovaj sport više za muškarce, što ti misliš o tome?
Dosta ljudi to misli jer u Mađarskoj više vole promovirati muški nogomet, no cijela se priča sve više razvija i na ženskoj liniji. Mislim da ne postoji sport u kojem mogu sudjelovati samo žene ili samo muškarci, ne mislim da postoji velika antipatija prema ženskom nogometu.

Imaš li uzora? Ako da, koga i zašto?
Prije svega, svoga oca. On je igrao nogomet u našoj obitelji. S druge strane, jedan od mojih bivših trenera pomogao mi je na mnogo načina da postignem dobre rezultate.

Na koji uspjeh si najponosnija?
Najponosnija sam što sam mogla predstavljati svoju zemlju, slušati himnu u majici s grbom svoje države i igrati u to ime.

Koja je tvoja omiljena momčad?
Nemam omiljeni tim, ali volim Real Madrid.

Što te motivira?
Mogućnosti dokazivanja i cilj koji svatko želi postići. Mislim da ti ne treba više motivacije od toga.

Intervju vodila: Réka Markovics, 9.razred

Džudaško natjecanje

15. listopada 2023. održalo se džudaško natjecanje u Zalaegerszegu. Na tom natjecanju sudjelovali smo moj razredni kolega Noel Perjaš i ja, Dušan Adam.

Noel Perjaš osvojio je prvo mjesto i dobio zlatnu medalju, a ja sam osvojio drugo mjesto i dobio srebrnu medalju.

Bili smo vrlo zadovoljni postignutim rezultatima, ali i umorni nakon cijelog dana jer smo se morali probuditi vrlo rano. Natjecanje je počelo u 8.30 pa smo se morali probuditi već oko 5 sati, a vratili smo se umorni i pospani, ali se isplatilo jer smo pobijedili i družili se.

Autor teksta i crteža: Dušan Adam

Fotografija: Noel Perjaš

Intervju s europskim prvakom u vaterpolu

Dejan Divjak, učenika 9. razreda Hrvatske gimnazije Miroslava Krleže u Pečuhu ove je godine postao europskim prvakom u vaterpolu te je s nama za školski časopis podijelio svoja iskustva.

Koliko dugo igraš vaterpolo?
Vaterpolo igram već sedam godina. Započeo sam ga igrati u drugom razredu osnovne škole.

Od svih sportova, kako i zašto si odabrao baš vaterpolo?
Prvo sam se počeo baviti plivanjem. Bio sam ondje 2 tjedna, ali to nije bio sport kojim bih se rado bavio. Tada su mi rekli da imam priliku igrati vaterpolo u Pečuhu i tako sam započeo svoj sportski put.

Zanima li te oduvijek vaterpolo?
Ne, u početku me nije zanimao. Tek kada sam se njime počeo intenzivnije baviti, onda sam ga zavolio.

Što misliš o dopingu?
Doping je plus za dobro igranje. Ipak, ja mislim da, onaj koji koristi doping, poslije ne može biti dobar igrač.

Je li timski rad ključ uspjeha?
Samo tako možemo pobijediti ako smo dobar tim. Trebamo znati da su svi ravnopravni i da nitko nije veći ili manji od drugog. To je ono najvažnije što smo naučili kroz sport.

Koje ti je najdraže sjećanje vezano uz vaterpolo?
Definitivno trenutak kad smo pobijedili na europskom prvenstvu.

Kako si se osjećao kao si shvatio da ste pobijedili na europskom prvenstvu?
Jako je dobar osjećaj biti europskim prvakom. Kada se ispostavilo da smo mi pobijedili, nismo mogli razumjeti što se zapravo dogodilo. Jako sam se dobro osjećao, bio sam vrlo sretan i ponosan. To mi je bio prvi cilj – jedan od mnogih.

Koji su ti planovi vezani uz vaterpolo?
Želio bih postati najbolji igrač, da 3 ili 4 puta pobijedim Olimpiju i želim postići sve što čovjek može u sportu. Poslije, kada više ne budem igrao, želim biti trener.

I za kraj, što za tebe znači vaterpolo?
Meni je vaterpolo sve. To mi je život.

Dejane, čestitamo ti na ovako velikom uspjehu i zahvaljujemo na razgovoru. Želimo ti još mnogo uspjeha u profesionalnom i privatnom životu!

Bodza Hevesi i Dejan Divjak, 9. razred

Natjecanje u trčanju

Natjecanje u trčanju Zrínyi Cup u školi u Murakeresztúru organizira se svake godine zadnjeg vikenda u rujnu. Ovo natjecanje organizira se prema ideji jedne od učiteljica, Erike Rácz. Ona priprema djecu iz Merakeresztúra za trku. Udaljenosti su 2,5 km, 5 km, 10 km i 21 km. Učenici mogu trčati po vinogradskom brežuljku i zacrtanom stazom kroz šumu. Trake u boji pokazuju smjer, a stanice za osvježenje nalaze se na svakih nekoliko kilometara.

Ove godine natjecanje je održano 23. rujna 2023. godine, a započelo je u 10.00 sati. Svaki trkač, koji je istrčao predviđenu udaljenost, na cilju je dobio nagradu, a to je ove godine bilo licitarsko srce. Prvoplasirani, drugoplasirani i trećeplasirani u svakoj dobnoj skupini dobili su medalje. Najbrži trkači nagrađeni su i peharom. Atmosfera je od početka uvijek dobra, trkači su entuzijastični i dolaze i unatoč kišnom i lošem vremenu. Sljedeća takva utrka bit će Murin kup pa, ako se želite priključiti, pravo je vrijeme da se već sada počnete pripremati.

Autorica: Anna Virovecz, 9. razred