Na božićnom programu u organizaciji Učeničkog doma Miroslava Krleže sudjelovali su učenici 1. b razreda, koji su prvi put nastupali na školskoj priredbi sa svojom razrednicom Szilvijom Molnar, koja je pomno uvježbavala pjevanje s njima.
Uz njih su nastupili i Matija Orbán i Nada Sztázics iz 5.b razreda.
Učenički dom zastupali su učenici Viola Pintér, Viktória Bérci, Richárd Lőrincz i Mira Proszenyák.
U pripremi nastavnice Erike Zsárácz i Lidije Sztanics 6. razred je pomno pripremio i iznio na pozornicu ovaj lijepi betlehemski igrokaz.
Božićni program ne bi bio savršen bez našeg nastavničkog zbora i nastavnice Marte Rohonczi, u instrumentalnoj pratnji Antuša Vizina i Grge Kovača.
Nastavnik Antuš Vizin pripremio je s malim tamburaškim orkestrom (učenicima 6. 7. i 8. razreda) splet božićnih pjesama.
Tekst: profesorica Árva Bíró Fotografije: profesor Ákos Kollár
Prvoga dana nakon jesenskog odmora s razredom smo posjetili koncert udaraljkaškog ansambla “Talamba” u Kulturnom centru “Kodály” u Pečuhu.
Događaj je bio posebno zanimljiv jer nismo samo prisustvovali koncertu, već smo krenuli i na fantastično putovanje kroz povijest instrumenata; od prapovijesti do modernog doba. Saznali smo da su se u prapovijesti koristili udaraljkaški instrumenti. Naši preci su na taj način slavili uspješan lov na mamute. Mnogi od nas nisu bili upoznati s instrumentom zvanim amadinda, koji se koristi u Africi. Kada je Kolumbo otkrio Ameriku, nije donio samo zlato, nego i domoroce, koji su sa sobom u Europu donijeli svoju tradiciju i glazbu. Na taj su način američku glazbu uveli u Europu. Bilo je vrlo zanimljivo čuti povijest zvona. Unatoč tome što su bila raširena već u srednjem vijeku, koriste se i danas.
Koncert je bio posebno uzbudljiv jer smo slušali mnoge poznate filmske teme iz 21. stoljeća u izvedbi udaraljkaša, što je spojilo atmosferu velike dvorane s jednostavnim, čistim zvukom narodne glazbe.
U školi Miroslava Krleže svake se godine organizira Berbeni projekt prije jesenskoga odmora.
Ove smo godine proslavili jesenske pragrame 22. listopada. Za tu priredbu uvijek su zaduženi postaviti predstavu aktualni desetaši, koji smo sada mi. Naša rezrednica, profesorice i profesori pjevanja, plesanja i glazbe zajedno su osmislili i sastavljali sve naše uloge. Profesorica vizualne kulture i nastavnica vjeronauka nam su pomagale ukrasiti pozornicu. No, i mi smo imali dosta posla. Tko je mogao, donio je rekvizite, jesenske plodove, ukrase i kolače. Pored toga, naravno, morali smo i učiti naše tekstove, pjesme i korake plesova. Igrokaz je objedinio suvremeno doba i doba naših baka i djedova. Počasni gost bila je baka naše razredne kolegice iz Mohača, koja nam je ispričala kako je u njezinom djetinjstvu izgledala berba. Svako je dobio ulogu, svi smo bili uključeni u razgovor. Na kraju smo i publiku pozvali u zajedničko kolo. Po mom mišljenju ovo je najbolji dio, budući da smo svi mi, koji smo tako različiti, ipak smo isti u nečemu… u kulturi.
Poslije svih programa viši razredi su prodavali kolače, slatkiše i piće, a gimnazijalci su kuhali ukusni paprikaš. Učenici nižih razreda imali su priliku isprobati jesenske igračke, plesti košare i zabavljati se na suncu.
Sveukupno, bio nam je odličan taj dan, a najbolji dio samdošao je poslije toga… JESENSKI ODMOR!
Mira Mođoroši, 10. razred Fotografije: profesor Akoš Kolar
Od 11. do 14. travnja u našoj smo školi obilježili Dane hrvatskoga jezika i 40. obljetnicu naše gimnazije. Na programu su sudjelovali: – Danijel Asztaloš, grnčar iz Baranje – Šime Strikoman, otac milenijske fotografije – Željko Krušlin Kruška, glazbenik, skladatelj, tekstopisac S gostima su tijekom programa razgovarale učenice 9. razreda Mira Mođoroši i Lara Levai, a sve su kamerama zabilježili Mark Juhasz (9. r.) i Máté Géczi (12. r.). Video za časopis montirao je Mark Juhasz.
Dana 12. travnja u Pečuhu naših je troje učenika usvojilo 1. mjesto na županijskom natjecanju “Madarak és Fák napja Országos Verseny”, koje je organizirao ” Magyar Madártani és Természetvédelmi Egyesület “.
Članovi ekipe “Baljós Szárnyak”: Jázmin Török, Áron Kovács, Róbert Somogyi.
Prije natjecanja…
Dok smo čekali rezultate, obišli smo “Pintér-kert”.
Osvojeno prvo mjesto!
Ponosni na njih, a sad je ispred njih i državno natjecanje koje će se održati u svibnju.
Za natjecanje ih je pripremila nastavnica Tünde Somogyi.
Dana 20. ožujka 2024. godine, zajedno sa 7. razredom išli smo na izlet u Budimpeštu. Na stanici smo morali biti u 7.00 ujutro, a vlak je krenuo u 7.20. Nastavnici, pratitelji koji su išli s nama bili su nastavnica Marica, nastavnica Mirjana, nastavnica Vali, prof. Levente i prof. Zoran. Vlak nije kasnio i stigli smo u 10.00. Prvi program bila je predstava u Narodnom kazalištu. Sa stanice do tamo išli smo tramvajem i to preko Dunava. Ispred kazališta smo napravili zajedničku fotografiju sa 7. razredom. U kazalište nije išao samo naš razred, nego je bilo jako puno učenika. Predstava se zvala „Tünde és Csongór”. Unutrašnja aula je bila predivna. Predstava je naizgled bila baš lijepa, ali ne mogu reći je li mi se sviđala ili ne, jer nisam puno razumijela o čemu se radi. Uglavnom sve se radilo o paru, djevojka je mogla izaći samo noću, a momak samo danju. Imali smo jedan odmor od 10 minuta, a ukupno smo bili u kazalištu dva i pol sata. Poslije toga smo krenuli autobusom u „Park groblja Fiume”. Tamo smo pogledali tri mauzoleja jednih od najvažnijih mađarskih osoba: Lajosa Batthyányija, prvog ministra Mađarske, Ferenca Deáka bivšeg ministra pravosuđa, i Lajosa Kossutha bivšeg ministra financija i vojskovođe Mađara u revoluciji protiv Austrije. Park je bio lijep i čist. Sljedeći program je bio zadnji i to je bio trgovački centar „Arena plaza”. Tamo smo dobili slobodno vrijeme od skoro dva sata. Pošto smo morali biti u grupama, ja sam bila s Nati, Bettom, Niki i Rekom. Išli smo jesti u McDonalds i KFC. Jeli smo i pričali otprilike jedan sat. Bilo nam je vrlo veselo. Poslije smo išli u prodavnicu da kupimo nešto za put i došli na mjesto gdje smo se morali stresti s nastavnicima. Odmah smo krenuli na kolodvor. U vlaku smo se igrali i pričali. U Pečuh smo stigli u 21h. Jako mi se svidio ovaj izlet, sigurno će mi ostati u sjećanju.
Jeva Jerman, 8. razred
U srijedu smo išli na izlet u Budimpeštu. Putovali smo vlakom. Kad smo stigli, odmah smo trčali na tramvaj. Tramvajem smo išli do Narodnog kazališta. U kazalištu smo gledali „Csongor és Tünde”. Meni se nije sviđala predstava jer nisam mogao pratiti tko koga voli. Nakon predstave, tramvajem smo išli u „Park groblja Fiume”. Tamo nas je već čekala turistička vodičica. Tamo smo prvo pogledali mauzolej grofa Batthiány Lajosa i njegove obitelji. Jako je bilo lijepo jer smo puno doznali o Batthiányievoj obitelji, na primjer da je njegovo jedino dijete rano umrlo tek kada je imalo 3 godina i to zbog slijepog crijeva. Na grobu Lajosa Batthianyia je bila jedna knjiga u kojem su bili Travanjski zakoni. Nakon toga pogledali smo mauzolej Ferenca Deáka, to je bio malo standardniji, ali veći od Batthányijeva mauzoleja. Nakon toga smo pogledali i Kossuthov mauzolej koji je najveći u cijeloj Panonskoj nizini. To je bio najljepši mauzolej iznutra. Nakon toga smo otišli u trgovački centar „Arena plaza”. U „Arena plazi” sam išao u Burger King i jeo sam jako puno. Nakon toga smo hodali do vlaka. U vlaku smo se igrali i razgovarali.
To je bio naš izlet i ja sam jako uživao.
Mirko Kitanics, 8. razred
U srijedu smo dan proveli zajedno sa sedmim razredom u Budimpešti.
Vlak je krenuo ujutro u pola osam i bili smo uzbuđeni. Puno smo razgovarali u vlaku, pototovo o tome tko će u koju srednju školu. Stigli smo u glavni grad Mađarske u deset. Ušli smo u tramvaj i otišli u Narodno kazalište. Pogledali smo predstavu “Csongor i Tunde”. Bilo nam je teško razumjeti jer je tekst staromodan. Nakon kazališta ponovno smo krenuli tramvajem i otišli smo do jednog poznatog groblja, gdje smo vidjeli grobove poznatih Mađara. Vrijeme je brzo prošlo, ali još uvijek je bilo slobodnog vremena. Tamo sam ručala, šetala se i kupila sam si poklon. Poslije toga smo se susreli s razredom i čekali smo da idemo kući. Već smo svi bili umorni jer je dan bio dug. Jako smo čekali da idemo doma i da sve prepričamo roditeljima.
Krajem godine ponovno idemo u Budimpeštu, što jako čekam!
Dana 21. veljače 2024. u organizaciji učiteljice Szilvie Molnár u sklopu muzeološkog pedagoškog programa, naš 4.b razred posjetio je džamiju Hasan Jakovalija.
Sudjelovali smo na zanimljivom putovanju kroz povijest Mađarske za vrijeme Turaka. Doznali smo za zanimljivu povijesnu poveznicu, na što i samo ime pokazuje: Jakovali – Djakovali – Đakovali – Hasan Đakovački iz obitelji Begovića. Djeca su se upoznala s islamskom vjerom, vjerskim obredima, društvenim prilikama i gastronomijom iz prošlosti.
Dana 22. siječnja 2024. poslije devet sati krenuli smo iz naše škole prema vinogradima. Kada smo stigli tamo, vidjeli smo da kamermani već snimaju teren. Ušli smo u zgradu i uštimali naše instrumente. Izašli smo na mjesto našeg nastupa. Bilo je blatno i ledeno vrijeme. Svirali smo na otvorenju i poslije toga je svećenik posvetio vinovu lozu i cijeli vinograd. Poslušali smo još nekoliko svečanih govora. Poslije završetka programa, vratili smo se u zgradu, gdje su nas ponudili pogačama, grožđem i finim toplim čajem. Dobili smo na poklon čokoladu jer smo sudjelovali u programu. Oko pola 11 krenuli smo nazad u školu.
I ove godine treći razredi su nam pripremili priredbu za Svetog Nikolu.
Dana 6. prosinca su odglumili nižim razredima igrokaz o svetom Nikoli, a 8. prosinca su predstavili vrtićancima i višim razredima. Nakon programa sveti Nikola podijelio je darove djeci od prvog do četvrtog razreda. Glazbenu pratnju odsvirali su profesor Antun Vizin, Maja uči i jedan učenik trećeg razreda. Program su organizirale Marta uči, Maja uči, Zorka uči i Andreja uči.
Bilo nam je jako zanimljivo i lijepo! Svidjelo se svima koji su gledali.
Autorice: Milla Marijančić i Adél Helén Kollár, 5. razred
Svake godine u auli škole održavamo božićni sajam. Svako dijete iz pojedinog razreda treba donijeti nešto sitno za prodaju, na primjer kolačiće, medenjake, igračke, plišance knjige ili naljepnice. Nekad dođu i neki roditelji koji nam oslikavaju lica i prave nam tetovaže sa šljokicama na lice i ruke. Božićni sajam počinje poslijepodne i traje dok djeca ne odu svojim kućama. Ove je godine održan 27. studenoga.
Autorice: Adél Helén Kollár i Milla Marijančić, 5. razred
