Berci prof, učitelj srca…

U klupi sjećanje tiho još sjedi,

glas Vaš me prati, nikad ne blijedi.

Učili ste nas da znanje je svjetlo,

a srce toplo – najljepše djelo.

Sad kad se javljam s oproštajem tihim,

zahvalnost nosim u stihovima svojim.

Vaše će ime kroz vrijeme sijati,

u svakom od nas će vječno trajati..

Tekst: Ivana Božanović

Fotografija: Rebeka Hajós i Ákos Kollár

Fotografija: Janja Živković-Mandić

Riječi Marka Mandića:

„Dragi Profe! Dragi Berci Prof!

Hvala Ti!

Hvala Ti, što si uvijek bio pozitivan!

Hvala Ti na šalama, na svakom zajedničkom osmijehu!

Hvala Ti, što smo Ti mi učenici tolko značili!

Hvala Ti na svakoj lekciji što si unutar ili izvan škole davao nama!

Hvala Ti na svakoj tvojoj anegdoti, nikad nećemo zaboraviti kako ste sa prijateljem srušili sustav od NASE!

Hvala Ti, što smo ti prije svake radnje fizike mogli uzeti Dunántúli Napló što si jako pažljivo čitao, iako si znao da mi samo želimo pomoći jedni drugome!

Nadam se da ćes i u budućnosti čitati Dunántúli i pažljivo pratit naš put, ma da znam da hoćeš. Jer si Ti takav!

Hvala Ti!”

Fotografije: Janja Živković-Mandić

“Zazvonilo je. Nama školsko zvono, a našem dragom kolegi nebesko. Dok smo se mi vraćali u učionice kako bismo započeli novu školsku godinu, kolega Josip Bartol Veriga, svačiji voljeni Berciprof zakoračio je u vječnost. Nepunih pet godina vodio je hrabre bitke protiv surove i opake bolesti i uvijek izlazio kao pobjednik, a danas izgubio je rat. Njegov odlazak je drugi težak udarac koji je naša zajednica pretrpjela od početka pandemije. Bio je ponosan Hrvat, Podravinac, čovjek koji je s ljubavlju čuvao svoj dijalekt i s jednakim žarom više od tri desetljeća služio svojoj zajednici u pečuškoj školi Miroslava Krleže. Kolege su ga voljele zbog njegova prepoznatljivog humora, duhovitih šala i nezaboravnih anegdota. Svoje učenike doživljavao je kao vlastitu djecu. Uz fiziku i informatiku, prenosio im je i životne lekcije – kako zakoračiti u svijet odraslih, kako se snaći izvan školskih zidova. Pratio je njihove puteve i nakon mature, a njihove uspjehe proživljavao s ponosom pravog roditelja. Generacije učenika pamte ga po riječima i frazama koje i danas izazivaju osmijeh na licu. Tješi nas jedino nada da je ponovno pronašao svoju voljenu suprugu, da se već rukovao s našim pokojnim ravnateljem Gaborom i da se pridružio nebeskom odjelu našeg kolektiva. Neka te čuvaju anđeli, a zemlja neka ti bude laka. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima – naš vječni husar. Počivaj u miru, dragi Berci!”

Rita Magyar, doravnateljica Hrvtaskog školskog centra Miroslava Krleže

„S dubokom tugom primili smo vijest o smrti Vašeg i našeg dragog kolege, gospodina Josipa Bartola Verige – voljenog Bercija. U ime profesora, djelatnika i učenika IV. gimnazije iz Zagreba, upućujemo vam iskrenu i duboku sućut povodom ovog velikog gubitka. Tijekom godina suradnje naših dviju škola, Bercijeva prisutnost bila je daleko više od profesionalne. Bio je srdačan, predan i uvijek spreman za suradnju – osoba kojoj su se i kolege i učenici iskreno veselili.
S godinama smo postali više od suradnika – postali smo prijatelji. Njegova toplina, duhovitost i ljudskost ostavili su dubok trag među svima nama.

Njegov prerani odlazak potresao je naš kolektiv, no u sjećanju će nam zauvijek ostati njegovo veliko srce, osmijeh i neizmjerna posvećenost obrazovanju i zajedništvu koje smo gradili kroz našu međunarodnu suradnju.

Počivao u miru.

S poštovanjem i sućuti,

kolegice, kolege, zaposlenici i učenici IV. gimnazije”

„S velikom tugom primili smo vijest o preranom odlasku cijenjenog profesora Josipa Bartola Verige. Njegov predan rad, profesionalnost i ljudska toplina ostavili su dubok trag u školskoj zajednici, ali i izvan nje. U ovim teškim trenucima, naše su misli s Vama i svima koji oplakuju njegov gubitak.

S poštovanjem i iskrenim suosjećanjem,

U ime Nastavničkog vijeća HOŠIG-a Ana Gojtan glavna ravnateljica”