„Maskenbal je bio jako jako jako dobar jer svi su plesali i pjevali. Zato je bilo dobro jer svi su bili u maskama i svi volimo jedni druge!“

Bile su to riječi Emilije Haszán i Azre Barić, učenica drugog razreda.

Crteži: Fruzsina Kiss, Diána Gulyás, Azra Barić, Emilija Haszán, Miloš Vitéz

05.02.2026. godine je i u Učeničkom domu održan maskenbal u organizaciji profesora Gábora Surányija, osmišljen kao tradicionalna proslava koja ima cilj jačanja zajedništva i kreativno izražavanje učenika. Kroz spoj edukativnog uvoda, interaktivnih igara i opuštenog druženja, učenici su oživjeli stare običaje u modernom domskom okruženju. Nakon predstavljanja maski slijedile su igre pantomima, šaljivi zadatci, kušanje vafla i zajednički ples.

Moji prvi dojmovi o maskenbalu

Maskenbal mi je bio vrlo zanimljiv, svidjelo mi se što su svi imali različite maske jer je to baš prava poanta maskenbala. Najzanimljivije mi je bilo kada smo svi zajedno plesali Just Dance, a i po ostalima sam vidjela da im je to bilo vrlo zabavno. Također mi se svidjelo što smo jeli vafle, igrali zajedno igre i zabavljali se. Mislim da je ovo najbolji maskenbal na kojem sam do sada sudjelovala, pogotovo zbog novog društva. Kao nova učenica u ovoj školi, osjećam se super, nadam se da će tako i ostati.

Tekst: Jana Micevski učenica 8. razreda

Fotografije: Árva Bíró

Jako sam čekao maskenbal i dobro je uspio.

Na jednom satu razrednika jedan moj razredni kolega rekao je nastavnici da se obučemo u različite boje. Prije toga ja sam planirao biti Darth Vader ili Steve. Kada smo pripremali predstavu došlo je do te ideje da obučemo crnu odjeću. Djevojčice su pripremale glazbu: 1. je bila „Starships”, 2. „Lush Life”, a 3. „Masetala”. Matyi je osmilio da dečki naprave Rubikovu kocku, a Bazsi je našao uz to odgovarajuću glazbu: „Colors” od Jason Derulo. Prva tri sata su bila održana, a četvrti i peti sat smo bili u auli i slavili smo maskenbal zajedno. U šestom satu smo bili u razredu, jeli smo chips, male kolačiće, pili smo sokove i igrali smo „grad spava”. Za ručak smo dobili pizzu, koja je bila jako jako fina. Popodne smo bili sa Siklósi Ági nastavnicom, ona je bila semafor. Bili smo na dvorištu i pričao sam s mojim prijateljima do 14:10, tada smo išli doma. Jako sam se dobro osjećao na tom danu.

Tekst: Dávid Dimák učenik 6.b razreda

Fotografije: Ákos Kollár