Hrvatski božićni koncert u Koncertnoj Dvorani „Kodály” – Intervju s organizatorima

Jadranka Rónai: Publika je mogla doživjeti jednu vrlo šarenu božićnu predstavu. Kako ste došli do ideje jednog takvog kompleksnog programa?

    Marica Dudás: Svi vole Božić, volimo biti zajedno s obitelji, sjećamo se i onih kojih više nema među nama. Otuda je došla ideja da povežemo prošlost sa sadašnjošću. Vidimo da postoji mnogo obitelji gdje su unuci preuzeli tradicije svojih baka i djedova: npr. stavljanje pšenice ili krunice na stol za Božić. Željeli smo na pozornici prikazati prošlost, sadašnjost i budućnost. Za to su nam trebali naši kreativni kolege i talentirani učenici. To smo uzeli u obzir i prilikom ukrašavanja pozornice, s lijeve strane smo ukrasili tradicionalni božićni stol, a s desne moderno ukrašeno božićno drvce.

    Jadranka Rónai: Rijetko možemo vidjeti toliko učenika i nastavnika zajedno na pozornici. Koliko vas je bilo sveukupno?

    Marica Dudás: Vrhunac predstave bila je završna pjesma. Ovdje su svi sudionici bili na pozornici, što znači više od 100 ljudi. Ovo zajedničko pjevanje ispunilo je sve prisutne s ljubavlju i osjećajem božićnog čuda.

    Jadranka Rónai: Što misliš, što je bila poruka toga da su učenici i nastavnici u takvoj harmoniji ostvarili zajedničko sviranje i pjevanje?

    Marica Dudás: Ovaj program je pokazao što zajedno možemo. Mislim da postoji malo ovakvih škola s toliko talentiranih i kreativnih učenika i učitelja. To pokazuje da je dobro ići u ovu školu i da imamo snažnu zajednicu. Pozitivne energije oslobođene u programu također nam pomažu da dobro surađujemo u svakodnevnom životu.

    Jadranka Rónai: Kakve su bile refleksije božićnog programa sa strane publike, te sa strane sudionika?

    Marica Dudás: Poslije programa smo dobili puno pohvala. Roditelji, bake i djedovi bili su jako ponosni na svoju djecu. Iako su sudionici bili pomalo umorni nakon predstave, iza kulisa je vladala fantastična božićna atmosfera.

    Jadranka Rónai: Na pozornici je publika mogla vidjeti mnogo učenika, te nastavnika zajedno. Kako ste mogli ostvariti probe pored školskih obaveza?

    Marta Rohonczi: U programu je sudjelovalo gotovo sto osoba: učenici od 3. do 12. razreda, kao i značajan broj nastavničkog zbora, koji su aktivno doprinosili uspješnom radu. Sve je to zahtijevalo pažljivu i promišljenu organizaciju. Pripreme i probe odvijale su se u manjim skupinama u različitim terminima, dok su zajedničke probe održane u tjednu prije nastupa, sve većim intezitetom. Trudili smo se iskoristiti svaku moguću priliku, stoga smo u posljednjem tjednu vježbali čak i tijekom velikih odmora.

    Jadranka Rónai: U kakvom raspoloženju su tekle probe i sama predstava, božićni program?

    Marta Rohonczi: Probe su protekle u dobrom raspoloženju i dinamičnoj atmosferi. Sudjelujuća djeca i odrasli s entuzijazmom su učili tekstove, te uvježbali pjesme i scensko kretanje. U takvoj opuštenoj atmosferi učenici su imali priliku upoznati svoje nastavnike s jedne sasvim nove strane te upustiti se s njima u jednu zajedničku avanturu. Na dan nastupa svi su bili pomalo uzduđeni i nervozni, no ta je dodatna energija pozitivno utjecala na cijeli program. Na svakom sudioniku moglo se vidjeti da su u trenutku nastupa nestali svi strahovi, a na licima su zasjali samo ponos i radost.

    Jadranka Rónai: Publika je mogla imati dojam da su djeca vrlo talentirana u ovoj školi. Općenito koliko i kako se bavite s učenicima da se s njima može ostvariti jedan toliko uspješan program?

    Marta Rohonczi: Ovaj uspjeh prvenstveno je rezultat činjenice da su tijekom priprema brojni talentirani mladi ljudi i mnogi predani kolege zajedno radili na ostvarivanju zajedničkog cilja. Kao što je poznato, glavni profil naše škole je njegovanje hrvatskih narodnih običaja, pa su mnogi naši učenici od malih nogu odgojeni u tom duhu. Ljubav prema glazbi, plesu i pjevanju donijeli su iz svojih domova. Na tu osnovu se lijepo moglo graditi. Zbog svog predmeta, jedna sam od rijetkih kolega koji su tijekom godina imali priliku osobno upoznati svakog učenika naše ustanove. Na taj način mogla sam pratiti njihov napredak i razvoj njihovog talenta. Naravno za sve to bila je potrebna i podrška roditelja, te marljivost i trud učenika. Unatoč svemu, bilo je usput i uspona i padova. Dogodilo se da članovi zbora nisu htjeli doći na probu jer svi ostali su se igrali na dvorištu. U takvim trenucima bilo je potrebno sklopiti kompromis da bismo postigli cilj. Konačan rezultat govori sam za sebe.

    Odgovorni za program:

    • Erika Zsárácz: Pastirski program – uz gajdašku pratnju Andora Végh
    • Film: Máté Géczi, Marica Dudás
    • Orkestar: Antuš Vizin, Gergő Kovács
    • Mali zbor + veliki zbor: Marta Rohonczi
    • Ples 3. razreda: Ramóna Stivics, Elvira Pucher Bércziné
    • program sastavila: Marica Dudás

    Fotografije: Ákos Kollár

    You may also like