U ponedjeljak 6.10. 2025. poslije drugog sata krenuli smo na memorijalnu lokaciju „Aradi vértanúk útja”. Dvanaestero učenika dva šesta razreda su dobili zadatak da pročitaju tekst o žrtvama. Ja sam dobio kratak tekst o Karlu Kneziću i bio sam jako ponosan što sam ga mogao ja predstaviti. Kada smo stigli kod njegovog poprsja, položili smo vijenac.

Jako smo se umorili, jer smo unatoč tom jesenskom nevremenu išli pješice te isto tako vratili se i u školu, ali meni se i s tim uvjetima svidjelo cijelo prisjećanje.

Tekst: Dávid Dimák, učenik 6.b razreda

Prije 48 godina počela je veza s osječkom osnovnom školom, koja i dan danas traje. 3. listopada došli su kolege iz Osijeka kod nas u Pečuh. Cijeli dan smo proveli zajedno. Prije podne u devet sati dočekali smo ih na kolodvoru gdje smo se svi radovali ponovnom susretu. Prošetali smo gradom. Najprije smo posjetili Hrvatski pedagoški i metodički centar gdje nas je dočekala ravnateljica Zsanett Vörös. Poslije toga kolegica Ágnes Tomola nas je odvela u Katedralu i u Biskupsku palaču. Poslije lijepih doživljaja posjetili smo restoran i tvornicu šampanjca „Littke“. Saznali smo detalje o proizvodu i o prošlosti pjenušca. U klubu Augusta Šenoe napravili smo predah za kavu i pogledali aktualnu izložbu. Vraćali smo se pješice do škole, gdje nas je primila ravnateljica Janja Živković-Mandić. Dobro je bilo čuti govor dviju ravnateljica, koje su nam obratile pozornost na važnost suradnje između naših škola. U ime našeg prijateljstva dobili smo drvo lipe od kolega iz Osijeka. Poslije zajedničkog ručka naša ravnateljica im je pokazala našu školu i dom. Na kraju susreta vodili smo kolege na kavu u centar grada, a zatim smo ih ispratili na kolodvor.

Smatramo da je takva suradnja jako važna ne samo u životu naših učenika već i kolega.

Tekst i fotografija: Marica Dudás i Jadranka Rónai