Pišem kako bih vas upoznala s našim razrednim izletom. Želim prepričati u čemu smo uživali, a što je teže uspjelo. Izlet je bio trodnevan, išla su dva peta razreda u Orfű i Abaliget.
Oko 9 sati smo svi stigli u školu pa su nas nastavnice u auli upoznale s programom. Kad smo se svi spremili, krenuli smo na put. Autobusom smo otputovali do početne točke našega puta. Od tamo smo krenuli pješice. Išli smo preko šube, dobili smo kartu za orijentaciju. Na turističkoj stazi smo pratili razne znakove, a i stali smo dva do tri puta po putu. Ukupno smo pješačili 18 kilometara. Kad smo stigli u smještaj, do večere smo imali slobodni program. Večera je biča u jednom restoranu. Prije večere smo imali kviz i “Ország-város”. U 23 sata otišli smo spavati.
Uglavnom, to je bio naš prvi dan razrednog izleta, koji je bio iscrpljujuć, ali nezaboravan.
Tekst: Emma Kovács-Darvas, 5. b
U ovom ću sastavu opisati izlet koji smo imali u utorak jer mislim da je drugi dan bio najzanimljiviji. U utorak smo išli u Abaliget, gdje smo posjetili špilju sa sigama i Muzej šišmiša.
Prvo smo išli u Muzej šišmiša. To je vrlo zanimljiva drvena zgrada puna šarenih slika i preprariranih šišmiša. Naučili smo odakle dolaze šišmiši, što jedu te smo čitali o tome da stvarno postoje vrste koje piju krv. Vidjeli smo čak i slike o grofu Drakuli. Nakon toga smo ispunjavali kviz o šišmišima. Nažalost, za to nismo dobili nikakvu nagradu. Zatim smo išli u špilju siga. Budući da je temperatura u špilji oko 10 stupnjeva, morali smo se dobro obući. Uz špilju se vežu mnoge legende, a neke od njih smo i mi čuli. Najviše mi se svidjela legenda o lebdećem kamenu. Dok sam slušao tu priču, razmišljao sam kako bi taj kamen pao na glavu mnogim ljudima jer ima puno lažljivih i nevjernih ljudi na svijetu.
Nakon Abaligeta pješice smo se vratili do smještaja, ali to nije bilo baš zabavno. Zbog kiše i skliske staze dvaput sam pao da su mi hlače bile skroz mokre. Jedva sam čekao da se vratimo u smještaj, ali ni tamo nije bilo mira. Cijelu smo večer tražili Danijevu učeničku iskaznicu. Pretražili smo sve, a onda se ispostavilo da ju je cijelo vrijeme imao u džepu. Navečer smo još malo pričali i uporni pali u krevet.
Tekst: Dávid Dimák, 5. b
Pisat ću o zadnjem danu izleta, o srijedu jer mi je to bio najdraži dan. Roditelji su mi puno pričali kako su nekada često igrali mini-golf pa sam s uzbuđenjem čekao srijedu da ga i ja isprobam.
Kako je to bio zadnji dan, ni jutro nije prošlo uobičajeno. Nisam baš imao volje pakirati stvari, ali sam svejedno na vrijeme bio gotov. Nakon toga smo pošli igrati mini-golf. Kada sam vidio da se loptica ne vodi po običnom terenu, nego po stazi punoj raznih figura i oblika, bio sam jako uzbuđen. U jednom sam trenutku toliko mahao da sam se udario palicom u glavu, ali mi to nije pokvarilo raspoloženje.
Najdraža staza mi je bila ona s velikim svetionikom. S njom sam imao dosta problema, ali sam je ipak uspješno riješio. Nakon ručka smo imali malo slobodnog vremena. Napravio sam štap za pecanje od trske i počeo pecati. Baš kad je riba počela gristi, morao sam prestati jer smo se morali vratiti.
Navečer sam legao u krevet umoran od golfa i, s malo uzbuđenja, jer sam znao da sutradan opet idemo u školu i pitao sam se iz kojeg ćemo predmeta pisati provjeru.
Daniel Dimák, 5. b
