U svakom čovjeku se sakriva leptir, o kojem nikad se ne zna koliko je krhak.
Mišljenja sam da gotovo svi ljudi vole leptire. Zamislite plavog prekrasnog leptira. Kakvog nikada u životu niste vidjeli. Nakon par minuta na nas slijeće smeđi leptir koji nije toliko lijep i ne izazove u nama pozitivne emocije. Dva leptira, dvije različite emocije. Svi smo različiti, naravno da nam se ne može sviđati ista stvar.
Zamislimo da ta dva leptira preuzimaju ljudsko tijelo i suočavaju se sa svijetom, sa životom. Kako upoznaju sve višeljudi taki i dobiju sve višekritika. Zbog tih kritika one se prilagođavju društvu. Ljudi su ponekad izloženi emocionalnim ozljedama jer su drugačiji od ostalih osoba.
Plavi leptir je za ljude lijepši i privlačniji i zbog toga će on imati više pouzdanja,jer ga većina ljudi prihvaća. To je slično i u našem društvu. Loše riječi koje nemarno podjelimo s osobama u našem društvu, možda izazovu emocionalnu nesigurnost.
Formirajte svoje misli u sebi prije nego što ih izgovarate drugoj osobi, jer nikada ne možete znati da vaša eventualna negativna kritika kakve reakcije će izazvati. Zato vam predlažem da u prvom redu podjelite pozitivne riječi. To je jako važno.
Ako smo već napravili pogrešku u govoru, onda kako je možemo ispraviti?….
Kada se nađemo u određenoj neugodnoj situaciji, prvi korak bi mogao biti da pogledamo u sebe i da se smirimo. Između podržaja i reakcije postoji prostor u koji se moramo vratiti, jer u tom prostoru imamo mogućnost biranja svoje reakcije! Možda vam se čini da je to pokušaj bijega, ali najvažnije je pronaći svoj vlastiti put. Nakon toga možeš prosuditi mogućnosti i izabrati najpovoljniji put.
Budimo empatičnije osobe umjesto kritiziranja, i pokušajmo drugačije/pozitivnije gledati na ljude oko nas! 🦋
Monori Liza Amira, 7.a
