Dana 20. ožujka 2024. godine, zajedno sa 7. razredom išli smo na izlet u Budimpeštu. Na stanici smo morali biti u 7.00 ujutro, a vlak je krenuo u 7.20. Nastavnici, pratitelji koji su išli s nama bili su nastavnica Marica, nastavnica Mirjana, nastavnica Vali, prof. Levente i prof. Zoran. Vlak nije kasnio i stigli smo u 10.00. Prvi program bila je predstava u Narodnom kazalištu. Sa stanice do tamo išli smo tramvajem i to preko Dunava. Ispred kazališta smo napravili zajedničku fotografiju sa 7. razredom. U kazalište nije išao samo naš razred, nego je bilo jako puno učenika. Predstava se zvala „Tünde és Csongór”. Unutrašnja aula je bila predivna. Predstava je naizgled bila baš lijepa, ali ne mogu reći je li mi se sviđala ili ne, jer nisam puno razumijela o čemu se radi. Uglavnom sve se radilo o paru, djevojka je mogla izaći samo noću, a momak samo danju. Imali smo jedan odmor od 10 minuta, a ukupno smo bili u kazalištu dva i pol sata. Poslije toga smo krenuli autobusom u „Park groblja Fiume”. Tamo smo pogledali tri mauzoleja jednih od najvažnijih mađarskih osoba: Lajosa Batthyányija, prvog ministra Mađarske, Ferenca Deáka bivšeg ministra pravosuđa, i Lajosa Kossutha bivšeg ministra financija i vojskovođe Mađara u revoluciji protiv Austrije. Park je bio lijep i čist. Sljedeći program je bio zadnji i to je bio trgovački centar „Arena plaza”. Tamo smo dobili slobodno vrijeme od skoro dva sata. Pošto smo morali biti u grupama, ja sam bila s Nati, Bettom, Niki i Rekom. Išli smo jesti u McDonalds i KFC. Jeli smo i pričali otprilike jedan sat. Bilo nam je vrlo veselo. Poslije smo išli u prodavnicu da kupimo nešto za put i došli na mjesto gdje smo se morali stresti s nastavnicima. Odmah smo krenuli na kolodvor. U vlaku smo se igrali i pričali. U Pečuh smo stigli u 21h. Jako mi se svidio ovaj izlet, sigurno će mi ostati u sjećanju.

Jeva Jerman, 8. razred

U srijedu smo išli na izlet u Budimpeštu. Putovali smo vlakom. Kad smo stigli, odmah smo trčali na tramvaj. Tramvajem smo išli do Narodnog kazališta. U kazalištu smo gledali „Csongor és Tünde”. Meni se nije sviđala predstava jer nisam mogao pratiti tko koga voli.  Nakon predstave, tramvajem smo išli u „Park groblja Fiume”. Tamo nas je već čekala turistička vodičica. Tamo smo prvo pogledali mauzolej grofa Batthiány Lajosa i njegove obitelji. Jako je bilo lijepo jer smo puno doznali o Batthiányievoj obitelji, na primjer da je njegovo jedino dijete rano umrlo tek kada je imalo 3 godina i to zbog slijepog crijeva. Na grobu Lajosa Batthianyia je bila jedna knjiga u kojem su bili Travanjski zakoni. Nakon toga pogledali smo mauzolej Ferenca Deáka, to je bio malo standardniji, ali veći od Batthányijeva mauzoleja. Nakon toga smo pogledali i Kossuthov mauzolej koji je najveći u cijeloj Panonskoj nizini. To je bio najljepši mauzolej iznutra. Nakon toga smo otišli u trgovački centar „Arena plaza”. U „Arena plazi” sam išao u Burger King i jeo sam jako puno. Nakon toga smo hodali do vlaka. U vlaku smo se igrali i razgovarali.

 To je bio naš izlet i ja sam jako uživao.

Mirko Kitanics, 8. razred

U srijedu smo dan proveli zajedno sa sedmim razredom u Budimpešti.

Vlak je krenuo ujutro u pola osam i bili smo uzbuđeni. Puno smo razgovarali u vlaku, pototovo o tome tko će u koju srednju školu. Stigli smo u glavni grad Mađarske u deset. Ušli smo u tramvaj i otišli u Narodno kazalište. Pogledali smo predstavu “Csongor i Tunde”. Bilo nam je teško razumjeti jer je tekst staromodan. Nakon kazališta ponovno smo krenuli tramvajem i otišli smo do jednog poznatog groblja, gdje smo vidjeli grobove poznatih Mađara. Vrijeme je brzo prošlo, ali još uvijek je bilo slobodnog vremena. Tamo sam ručala, šetala se i kupila sam si poklon. Poslije toga smo se susreli s razredom i čekali smo da idemo kući. Već smo svi bili umorni jer je dan bio dug. Jako smo čekali da idemo doma i da sve prepričamo roditeljima.

Krajem godine ponovno idemo u Budimpeštu, što jako čekam!

Olivia Grof, 8. razred

Fotografije: Olivia Sörös, 8. razred