Cella Septicora

Dana 10. travnja smo bili s razredom u Celli Septicori. Bili smo podijeljeni u grupe po četvero da ne pravimo svi zajedno igru, nego po grupama. Igra je bila da na karti crvenim iksevima pronađemo vremenske kapsule i da u križaljku upišemo što smo doznali iz tih kapsula. U tim su kapsulama bili papirići s tekstom o starokršćanskim grobnicama. Kada smo pronašli te kapsule i ispunili križaljku, onda smo sjeli, mogli smo piti sokove od maline i od bazge. I onda nas je vodičica provela cijelom Cellom Septicorom i pričala nam je o kosturu koji je bio u jednom lijesu. Zatim smo pogledali i sarkofag. Vodičica nam je pričala kako su to prije stavljali na ceste i ukrašavali su da bi svi vidjeli kako je to lijepo. Onda su to ljudi opljačkali pa su zato odlučili to skrivati pod zemlju. Nakon toga smo išli do grobnice vrča i objasnila nam je vodičica da su tako napravili da je dolje dio gdje su ih pokopali, a gore su napravili crkvicu, kamo su se išli moliti i prisjetiti pokojnika. Još smo mogli pogledati i nakit. Narukvice su bile jako malen, a prstenje je bilo veliko. Vidjeli smo i kristogram.

Na kraju smo se mogli i fotografirati uz pozadinu koju smo željeli. Bile su tri pozadine: kao da gradimo grobnicu, kao da smo na cesti i kao da smo na selu.

Meni se ovaj izlet svidio, bilo mi je zanimljivo, puno smo trčkarali i umorila sam se. Malo sam se samo uplašila kostura.

Milla Marijančić, 5. razred

Tjedan hrvatskoga jezika u MK

Od 11. do 14. travnja u našoj smo školi obilježili Dane hrvatskoga jezika i 40. obljetnicu naše gimnazije.
Na programu su sudjelovali:
– Danijel Asztaloš, grnčar iz Baranje
– Šime Strikoman, otac milenijske fotografije
– Željko Krušlin Kruška, glazbenik, skladatelj, tekstopisac
S gostima su tijekom programa razgovarale učenice 9. razreda Mira Mođoroši i Lara Levai, a sve su kamerama zabilježili Mark Juhasz (9. r.) i Máté Géczi (12. r.). Video za časopis montirao je Mark Juhasz.

Županijsko natjecanje povodom Dana ptica i drveća

Dana 12. travnja u Pečuhu naših je troje učenika usvojilo 1. mjesto na županijskom natjecanju “Madarak és Fák napja Országos Verseny”, koje je organizirao ” Magyar  Madártani és  Természetvédelmi Egyesület “.

Članovi ekipe “Baljós Szárnyak”: Jázmin Török, Áron Kovács, Róbert Somogyi. 

Prije natjecanja…

Dok smo čekali rezultate, obišli smo “Pintér-kert”.

Osvojeno prvo mjesto!

Ponosni na njih, a sad je ispred njih i državno natjecanje koje će se održati u svibnju. 

Za natjecanje ih je pripremila nastavnica Tünde Somogyi.

Ki vagy Te?

Dr. Carig Malkin: A nárcizmus pszichológiája

A nárcizmus hallatán sok embernek azok a személyiségű emberek jutnak eszükbe, akik beképzeltek vagy nagyra tartják önmagukat.

Nem minden nárcisztikus személyt érdekel a kinézet, a hírnév vagy a vagyon.

Ott kezdődik ez az egész, hogy miért “pont” ez a könyv… A mai világban nagyon be vagyunk korlátozva, egymást éltetik/ erősítik a negatív személyek és nagyon nehezen tudod a saját akaratodat hangoztatni, ha másképp vagyis jól gondolkodsz. Legfeljebb magadban, de a társadalomra kivetíteni nehéz, mert úgyis az lesz amit a többség akar.

Akinek nincsen önbizalma, nehezen tud bárhol is érvényesülni. A gond az, hogy sok ember összekeveri az önbizalmat az egóval, illetve a beképzeltséggel. Nagyon nem ugyazant jelenti a két dolog. Én úgy gondolom,hogy amíg képes vagy magadon változtatni vagy a környezeteden szinte kötelességed azt megtenni!

A könyv sok társadalmi problémát is elemez. A kamaszkortól induló folyamatos versengéseket, azt, hogy “minden gáz” ami MA nem menő.

Minden ember szereti/szeretné különlegesnek érezni magát, tehát minden ember valamilyen szinten nárcisztikus is. Egy 1-től  10-ig terjedő skálán, megkülönböztetünk egészséges és egészségtelen nárcizmust. Ránézésből nem lehet kijelenteni, hogy egy extrovertált ember nárcisztikus, vagy, hogy egy visszahúzódó introvertált személyiség cseppet sem nárcisztikus. Valamint az is igaz,hogy nem minden nárcisztikus pszichopata, de minden pszichopata nárcisztikus!

Zavar és ellentmondások….                                               
Példánk egy apa-lánya és annak gyermeke kapcsolatáról szól. Hárman a parkba mennek sétálni, majd a kisgyerek egy idő után hangosan kezd sírni. Az anyuka ezt megunja, majd elhatározza, hogy haza mennek. A lány apja ezen ideges lesz majd így szól  – Vigyázz! Mert ha folyton engedelmeskedsz, azt fogja hinni körülötte forog a világ!  Mire a lánya dühösen ezt válaszolja  – Igen, pontosan így lesz! Szerintem így van jól, szerinted nem?

Kivülről egy apa-lánya vitát látunk, de valójában egy gyökeresen eltérő álláspontról van szó. Az apa szerint könnyű tönkretenni az embereket, míg a lánya szerint mindenkinek kijár az, hogy néha a középpontban legyen. A lány és apja a történelem egyik legrégibb vitájába bonyolódott bele, ami a nárcizmus körül manapság tapasztalható ellentmondások alapjául is szolgál. A könyv mindenképp egy tanulságos, elgondolkodtató megnyilvánulást tár elénk.

Liza Amira Monori, 7. a

Učenički osvrti na izlet u Budimpeštu

Dana 20. ožujka 2024. godine, zajedno sa 7. razredom išli smo na izlet u Budimpeštu. Na stanici smo morali biti u 7.00 ujutro, a vlak je krenuo u 7.20. Nastavnici, pratitelji koji su išli s nama bili su nastavnica Marica, nastavnica Mirjana, nastavnica Vali, prof. Levente i prof. Zoran. Vlak nije kasnio i stigli smo u 10.00. Prvi program bila je predstava u Narodnom kazalištu. Sa stanice do tamo išli smo tramvajem i to preko Dunava. Ispred kazališta smo napravili zajedničku fotografiju sa 7. razredom. U kazalište nije išao samo naš razred, nego je bilo jako puno učenika. Predstava se zvala „Tünde és Csongór”. Unutrašnja aula je bila predivna. Predstava je naizgled bila baš lijepa, ali ne mogu reći je li mi se sviđala ili ne, jer nisam puno razumijela o čemu se radi. Uglavnom sve se radilo o paru, djevojka je mogla izaći samo noću, a momak samo danju. Imali smo jedan odmor od 10 minuta, a ukupno smo bili u kazalištu dva i pol sata. Poslije toga smo krenuli autobusom u „Park groblja Fiume”. Tamo smo pogledali tri mauzoleja jednih od najvažnijih mađarskih osoba: Lajosa Batthyányija, prvog ministra Mađarske, Ferenca Deáka bivšeg ministra pravosuđa, i Lajosa Kossutha bivšeg ministra financija i vojskovođe Mađara u revoluciji protiv Austrije. Park je bio lijep i čist. Sljedeći program je bio zadnji i to je bio trgovački centar „Arena plaza”. Tamo smo dobili slobodno vrijeme od skoro dva sata. Pošto smo morali biti u grupama, ja sam bila s Nati, Bettom, Niki i Rekom. Išli smo jesti u McDonalds i KFC. Jeli smo i pričali otprilike jedan sat. Bilo nam je vrlo veselo. Poslije smo išli u prodavnicu da kupimo nešto za put i došli na mjesto gdje smo se morali stresti s nastavnicima. Odmah smo krenuli na kolodvor. U vlaku smo se igrali i pričali. U Pečuh smo stigli u 21h. Jako mi se svidio ovaj izlet, sigurno će mi ostati u sjećanju.

Jeva Jerman, 8. razred

U srijedu smo išli na izlet u Budimpeštu. Putovali smo vlakom. Kad smo stigli, odmah smo trčali na tramvaj. Tramvajem smo išli do Narodnog kazališta. U kazalištu smo gledali „Csongor és Tünde”. Meni se nije sviđala predstava jer nisam mogao pratiti tko koga voli.  Nakon predstave, tramvajem smo išli u „Park groblja Fiume”. Tamo nas je već čekala turistička vodičica. Tamo smo prvo pogledali mauzolej grofa Batthiány Lajosa i njegove obitelji. Jako je bilo lijepo jer smo puno doznali o Batthiányievoj obitelji, na primjer da je njegovo jedino dijete rano umrlo tek kada je imalo 3 godina i to zbog slijepog crijeva. Na grobu Lajosa Batthianyia je bila jedna knjiga u kojem su bili Travanjski zakoni. Nakon toga pogledali smo mauzolej Ferenca Deáka, to je bio malo standardniji, ali veći od Batthányijeva mauzoleja. Nakon toga smo pogledali i Kossuthov mauzolej koji je najveći u cijeloj Panonskoj nizini. To je bio najljepši mauzolej iznutra. Nakon toga smo otišli u trgovački centar „Arena plaza”. U „Arena plazi” sam išao u Burger King i jeo sam jako puno. Nakon toga smo hodali do vlaka. U vlaku smo se igrali i razgovarali.

 To je bio naš izlet i ja sam jako uživao.

Mirko Kitanics, 8. razred

U srijedu smo dan proveli zajedno sa sedmim razredom u Budimpešti.

Vlak je krenuo ujutro u pola osam i bili smo uzbuđeni. Puno smo razgovarali u vlaku, pototovo o tome tko će u koju srednju školu. Stigli smo u glavni grad Mađarske u deset. Ušli smo u tramvaj i otišli u Narodno kazalište. Pogledali smo predstavu “Csongor i Tunde”. Bilo nam je teško razumjeti jer je tekst staromodan. Nakon kazališta ponovno smo krenuli tramvajem i otišli smo do jednog poznatog groblja, gdje smo vidjeli grobove poznatih Mađara. Vrijeme je brzo prošlo, ali još uvijek je bilo slobodnog vremena. Tamo sam ručala, šetala se i kupila sam si poklon. Poslije toga smo se susreli s razredom i čekali smo da idemo kući. Već smo svi bili umorni jer je dan bio dug. Jako smo čekali da idemo doma i da sve prepričamo roditeljima.

Krajem godine ponovno idemo u Budimpeštu, što jako čekam!

Olivia Grof, 8. razred

Fotografije: Olivia Sörös, 8. razred