Kultura, Školska događanja

Posjet Muzeju Kanizsai Dorottya

Nema komentara

Dana 6. ožujka učenici 9/N razreda sudjelovali su na terenskoj nastavi u Mohaču, gdje smo posjetili Muzej Kanizsai Dorottya. Kroz izložbu nas je vodila etnologinja Mirjana Bosnyak, koja nam je predstavila muzejske zbirke i ispričala zanimljive priče.

Jedna od glavnih tema bila je Bitka kod Mohača, čija se 500. obljetnica obilježava ove godine. Bitka je prikazana kroz različite instalacije i slike, među kojima su posebno zanimljive bile slike sastavljene od velikih kocki. Saznali smo i više o narodnosnim skupinama koje žive u Mađarskoj i njihovim tradicijama. U interaktivnom dijelu „Ankaland” kroz zadatke iz ladica upoznali smo život i rad Anke Kersity. U muzeju smo vidjeli i galeriju portreta bivših ravnatelja i djelatnika muzeja, među kojima je i Antuš Vizin, koji je danas naš nastavnik glazbe. Jedan dio izložbe prikazivao je uređenu tradicionalnu kuću i narodne običaje kroz godinu, raspoređene po mjesecima uz fotografije. Posebno zabavan dio bio je foto-laboratorij, gdje smo mogli isprobati narodne nošnje i fotografirati se u njima, pa smo slike slali na svoje email adrese. Terenska nastava bila je korisna jer smo stečeno znanje iz povijesti i etnografije mogli doživjeti u stvarnosti. Interaktivni zadaci pomogli su nam da lakše razumijemo i zapamtimo nove informacije. Osim toga, bolje smo upoznali tradiciju i proveli ugodan dan zajedno.

Tekst: Magdalena Molnar Drinoczi razrednica

Školska događanja

Natjecanje u kazivanju stihova u Gimnaziji Leőwey

Nema komentara

Zara Krausz, učenica 11. razreda naše gimnazije postigla je I. mjesto svojim izvanrednim recitiranjem na natjecanju u kazivanju stihova organiziranom u povodu Dana poezije u čast Dr. Keserűné Jászai Ilona u pečuškoj Gimnaziji Leőwey.

Mogyorósi Míra također je sudjelovala na natjecanju te je hrabro i lijepo izvela svoju odabranu pjesmu. Događaj je protekao u ugodnoj atmosferi, a svi sudionici stekli su vrijedno iskustvo.

Tekst: Ágnes Siklósi profesorica mađarskog jezika i književnosti

Nekategorizirano

Costa Rica

Nema komentara

Ja sam Panna Kutas, imam 10 godina i idem u 4. razred. Bila sam u Costa Rici, to je bilo super. Kratko ću napisati svoje doživljaje. Putovala sam s mamom i tatom.

Let je trajao 13 sati do Costa Rice. Costa Rica je u Srednjoj Americi. U prvom je hotelu bio bazen, koji je bio u prirodi i sa terase mogli smo vidjeti tukane.

Ispod ovog hotela bio je Nacionalni park u kojem  smo vidjeli ljenjivce, bila sam sretna i zadovoljna jer ja sam pronašla prvog ljenjivca. Postoje dvije vrste ovih životinja: troprsti i dvoprsti ljenjivac, to je još zanimljivo da s drveta siđu samo jedanput u tjednu, u zemlji naprave jednu rupu i ovu rupu koriste kao zahod. Puno smo šetali po džungli i vidjeli smo ljenjivce, tukane, iguane, kolibriće, nosate rakune, kapucine i urlikavce. Budili smo se na njih.

U džungli puno pada kiša zato je sve zeleno. U Costa Rici ima 60% džungla. Gradovi su pored džungla zato smo mogli slušati ujutro urlikavce iz grada. Bili smo u šest gradova. Jako sam uživala u Uvitu koji je bio uz plažu. Svaka plaža je bila pješčana.

Vidjeli smo kitove, jednu mamu i jednu bebu. Bili smo dva tjedna u Costa Rici, to znači da dok smo bili tamo, ljenjivci su sišli dva puta s drveta.

Jako mi se svidjelo putovanje zbog plaže, zbog prirode i zbog džungle. Kada sam se vratila u školu, svatko je pitao: „Kako je bilo?“, a ja sam im ispričala sve.

Tekst i fotografije: Panna Kutas učenica 4.a razreda

Školska događanja

Crteži drugog razreda o maskenbalu

Nema komentara

„Maskenbal je bio jako jako jako dobar jer svi su plesali i pjevali. Zato je bilo dobro jer svi su bili u maskama i svi volimo jedni druge!“

Bile su to riječi Emilije Haszán i Azre Barić, učenica drugog razreda.

Crteži: Fruzsina Kiss, Diána Gulyás, Azra Barić, Emilija Haszán, Miloš Vitéz

Školska događanja

Maskenbal u Učeničkom domu

Nema komentara

05.02.2026. godine je i u Učeničkom domu održan maskenbal u organizaciji profesora Gábora Surányija, osmišljen kao tradicionalna proslava koja ima cilj jačanja zajedništva i kreativno izražavanje učenika. Kroz spoj edukativnog uvoda, interaktivnih igara i opuštenog druženja, učenici su oživjeli stare običaje u modernom domskom okruženju. Nakon predstavljanja maski slijedile su igre pantomima, šaljivi zadatci, kušanje vafla i zajednički ples.

Moji prvi dojmovi o maskenbalu

Maskenbal mi je bio vrlo zanimljiv, svidjelo mi se što su svi imali različite maske jer je to baš prava poanta maskenbala. Najzanimljivije mi je bilo kada smo svi zajedno plesali Just Dance, a i po ostalima sam vidjela da im je to bilo vrlo zabavno. Također mi se svidjelo što smo jeli vafle, igrali zajedno igre i zabavljali se. Mislim da je ovo najbolji maskenbal na kojem sam do sada sudjelovala, pogotovo zbog novog društva. Kao nova učenica u ovoj školi, osjećam se super, nadam se da će tako i ostati.

Tekst: Jana Micevski učenica 8. razreda

Fotografije: Árva Bíró

Školska događanja

Školski maskenbal 06. veljače 2026.

Nema komentara

Jako sam čekao maskenbal i dobro je uspio.

Na jednom satu razrednika jedan moj razredni kolega rekao je nastavnici da se obučemo u različite boje. Prije toga ja sam planirao biti Darth Vader ili Steve. Kada smo pripremali predstavu došlo je do te ideje da obučemo crnu odjeću. Djevojčice su pripremale glazbu: 1. je bila „Starships”, 2. „Lush Life”, a 3. „Masetala”. Matyi je osmilio da dečki naprave Rubikovu kocku, a Bazsi je našao uz to odgovarajuću glazbu: „Colors” od Jason Derulo. Prva tri sata su bila održana, a četvrti i peti sat smo bili u auli i slavili smo maskenbal zajedno. U šestom satu smo bili u razredu, jeli smo chips, male kolačiće, pili smo sokove i igrali smo „grad spava”. Za ručak smo dobili pizzu, koja je bila jako jako fina. Popodne smo bili sa Siklósi Ági nastavnicom, ona je bila semafor. Bili smo na dvorištu i pričao sam s mojim prijateljima do 14:10, tada smo išli doma. Jako sam se dobro osjećao na tom danu.

Tekst: Dávid Dimák učenik 6.b razreda

Fotografije: Ákos Kollár

Intervjui, Kultura, Školska događanja

Hrvatski božićni koncert u Koncertnoj Dvorani „Kodály” – Intervju s organizatorima

Nema komentara

Jadranka Rónai: Publika je mogla doživjeti jednu vrlo šarenu božićnu predstavu. Kako ste došli do ideje jednog takvog kompleksnog programa?

    Marica Dudás: Svi vole Božić, volimo biti zajedno s obitelji, sjećamo se i onih kojih više nema među nama. Otuda je došla ideja da povežemo prošlost sa sadašnjošću. Vidimo da postoji mnogo obitelji gdje su unuci preuzeli tradicije svojih baka i djedova: npr. stavljanje pšenice ili krunice na stol za Božić. Željeli smo na pozornici prikazati prošlost, sadašnjost i budućnost. Za to su nam trebali naši kreativni kolege i talentirani učenici. To smo uzeli u obzir i prilikom ukrašavanja pozornice, s lijeve strane smo ukrasili tradicionalni božićni stol, a s desne moderno ukrašeno božićno drvce.

    Jadranka Rónai: Rijetko možemo vidjeti toliko učenika i nastavnika zajedno na pozornici. Koliko vas je bilo sveukupno?

    Marica Dudás: Vrhunac predstave bila je završna pjesma. Ovdje su svi sudionici bili na pozornici, što znači više od 100 ljudi. Ovo zajedničko pjevanje ispunilo je sve prisutne s ljubavlju i osjećajem božićnog čuda.

    Jadranka Rónai: Što misliš, što je bila poruka toga da su učenici i nastavnici u takvoj harmoniji ostvarili zajedničko sviranje i pjevanje?

    Marica Dudás: Ovaj program je pokazao što zajedno možemo. Mislim da postoji malo ovakvih škola s toliko talentiranih i kreativnih učenika i učitelja. To pokazuje da je dobro ići u ovu školu i da imamo snažnu zajednicu. Pozitivne energije oslobođene u programu također nam pomažu da dobro surađujemo u svakodnevnom životu.

    Jadranka Rónai: Kakve su bile refleksije božićnog programa sa strane publike, te sa strane sudionika?

    Marica Dudás: Poslije programa smo dobili puno pohvala. Roditelji, bake i djedovi bili su jako ponosni na svoju djecu. Iako su sudionici bili pomalo umorni nakon predstave, iza kulisa je vladala fantastična božićna atmosfera.

    Jadranka Rónai: Na pozornici je publika mogla vidjeti mnogo učenika, te nastavnika zajedno. Kako ste mogli ostvariti probe pored školskih obaveza?

    Marta Rohonczi: U programu je sudjelovalo gotovo sto osoba: učenici od 3. do 12. razreda, kao i značajan broj nastavničkog zbora, koji su aktivno doprinosili uspješnom radu. Sve je to zahtijevalo pažljivu i promišljenu organizaciju. Pripreme i probe odvijale su se u manjim skupinama u različitim terminima, dok su zajedničke probe održane u tjednu prije nastupa, sve većim intezitetom. Trudili smo se iskoristiti svaku moguću priliku, stoga smo u posljednjem tjednu vježbali čak i tijekom velikih odmora.

    Jadranka Rónai: U kakvom raspoloženju su tekle probe i sama predstava, božićni program?

    Marta Rohonczi: Probe su protekle u dobrom raspoloženju i dinamičnoj atmosferi. Sudjelujuća djeca i odrasli s entuzijazmom su učili tekstove, te uvježbali pjesme i scensko kretanje. U takvoj opuštenoj atmosferi učenici su imali priliku upoznati svoje nastavnike s jedne sasvim nove strane te upustiti se s njima u jednu zajedničku avanturu. Na dan nastupa svi su bili pomalo uzduđeni i nervozni, no ta je dodatna energija pozitivno utjecala na cijeli program. Na svakom sudioniku moglo se vidjeti da su u trenutku nastupa nestali svi strahovi, a na licima su zasjali samo ponos i radost.

    Jadranka Rónai: Publika je mogla imati dojam da su djeca vrlo talentirana u ovoj školi. Općenito koliko i kako se bavite s učenicima da se s njima može ostvariti jedan toliko uspješan program?

    Marta Rohonczi: Ovaj uspjeh prvenstveno je rezultat činjenice da su tijekom priprema brojni talentirani mladi ljudi i mnogi predani kolege zajedno radili na ostvarivanju zajedničkog cilja. Kao što je poznato, glavni profil naše škole je njegovanje hrvatskih narodnih običaja, pa su mnogi naši učenici od malih nogu odgojeni u tom duhu. Ljubav prema glazbi, plesu i pjevanju donijeli su iz svojih domova. Na tu osnovu se lijepo moglo graditi. Zbog svog predmeta, jedna sam od rijetkih kolega koji su tijekom godina imali priliku osobno upoznati svakog učenika naše ustanove. Na taj način mogla sam pratiti njihov napredak i razvoj njihovog talenta. Naravno za sve to bila je potrebna i podrška roditelja, te marljivost i trud učenika. Unatoč svemu, bilo je usput i uspona i padova. Dogodilo se da članovi zbora nisu htjeli doći na probu jer svi ostali su se igrali na dvorištu. U takvim trenucima bilo je potrebno sklopiti kompromis da bismo postigli cilj. Konačan rezultat govori sam za sebe.

    Odgovorni za program:

    • Erika Zsárácz: Pastirski program – uz gajdašku pratnju Andora Végh
    • Film: Máté Géczi, Marica Dudás
    • Orkestar: Antuš Vizin, Gergő Kovács
    • Mali zbor + veliki zbor: Marta Rohonczi
    • Ples 3. razreda: Ramóna Stivics, Elvira Pucher Bércziné
    • program sastavila: Marica Dudás

    Fotografije: Ákos Kollár

    Školska događanja

    Sveti Nikola – 3. razred

    Nema komentara

    Dana 4. prosinca u našem Hrvatskom obrazovnom centru „Miroslav Krleža“ održan je svečani program povodom dolaska svetog Nikole. Učenici trećeg razreda pripremili su bogat i raznolik scenski nastup u kojem su spojili stare hrvatske božićne običaje s današnjim, modernim načinom proslave. Kroz pjesmu, recitacije, ples i dvostruku scenografiju prikazali su kako se tradicija mijenja, ali ostaje temelj našeg identiteta.

    Posebnu su pažnju posvetili hrvatskom jeziku: u prikazu prošlih vremena govorilo se isključivo hrvatski, dok su u suvremenim scenama prikazali kako mlađe generacije sve češće miješaju hrvatski i mađarski. Program je bio topla i dirljiva poruka o važnosti čuvanja običaja i jezika, ali i o zajedništvu koje Božić donosi svima.

    Tekst: Ramona Štivić

    Fotografije: Ákos Kollár

    Kultura

    Predstava “Zmajevi koji ne lete”, 3. prosinca u Hrvatkom kazalištu u Pečuhu.

    Nema komentara

    Namijenjena je mlađoj publici – u izvedbi HNK Osijek – ovoga puta za sedmaše, osmaše, odnosno gimnazijalce naše škole. Riječ je o predstavi „Zmajevi koji ne lete” nastaloj prema istoimenom romanu za mlade Ivane Šojat, u dramatizaciji i režiji Damira Mađarića. Roman je 2021. ovjenčan nagradom dječjeg žirija Ptičica nagrade Grigor Vitez, a ušao je i u finale regionalne nagrade Mali princ u Tuzli.

    Predstava na pitak, emotivan način obrađuje mučnu temu mladenačke ovisnosti o takozvanim „osvježivačima”, odnosno prikazuje borbu protiv ovisnosti, kao i temu obiteljskog rastrojstva i emocionalnog zlostavljanja. Ukazuje na neke od rizičkih faktora koji mogu dovesti do zlouporabe droga, a  mogu se prevenirati odgovarajućim pristupom i suradnjom lokalne zajednice.

    Predstava je imala mnogo pozitivnih utjecaja na učenike poput razvoja emocija, empatije i prosocijalnih vještina, a ne manje važno obradila je suvremenu društvenu temu koja i njih zanima.

    Tekst: Gabi Kohut

    Kultura, Školska događanja

    29. Hrvatski dječji festival

    Nema komentara

    U zagrebačkoj je dvorani Vatroslava Lisinskog u nedjelju 23.11.2025. održan 29. Hrvatski dječji festival. Nastupilo je 24 zborova s autorskim pjesmama, a među njima i naš dječji zbor „Krležini slavuji”. Na ovaj su se festival naši mališani plasirali s pjesmom „Poruka s tvog broja” za koju je stihove napisao Željko Krušlin Kruška, dok aranžman potpisuje Toni Eterović. Solistica je bila učenica 3. razreda Zsófia Tajti, a cijeli je zbor svojom izvedbom uz plesnu koreografiju (Vesna Bőhm i Balázs Ring-Varga) oduševio publiku i žiri. Krležini su slavuji svojim odličnim nastupom u konkurenciji brojnih mladih talenata osvojili 1. mjesto. Posebnu zahvalnost upućujemo roditeljima na neizmjernoj podršci.

    Tekst: Marta Rohonczi voditeljica zbora

    Close Menu