Poštovani i dragi profesori i profesorice, učenici i učenice Hrvatske škole Miroslava Krleže,
željeli bismo vas obavijestiti da smo ponovno pokrenuli školski radio te da se kod porte nalazi kutija u koju možete ubaciti prijedloge za pjesme koje želite slušati.
Ugodno slušanje! 🙂 Ekipa školskog radija: Zara, Mark i Máté
Na Antarktici, u jednoj maloj istraživačkoj bazi boravi malobrojna posada.
U ovome filmu glavnu ulogu igra Paul Walker (u filmu kao: Jerry Shepard) sa svojih sedam pasa: Maya (vođa), Kratki, Truman, Max, Stari Jack (koji se zapravo sprema u mirovinu), Sjena i Buck. Oni vuku saonice prilikom istraživanja kontinenta, a o njima se brine Jerry. Nakon istraživanja, Jerryju i njegovoj ekipi je došlo vrijeme da se avionom vrate u Australiju, ali u avionu nažalost nema dosta mjesta za pse, a nadolazi velika oluja. Iako su mu obećali da će se vratiti po pse, Jerry nikako ne uspijeva doći do aviona da se vrati po svoje pse. Kako mjeseci prolaze, film prikazuje Jerryjeve očajničke pokušaje da dođe do Antartike unatoč oluji koja ondje trenutno vlada i herojsko preživljavanje pasa koji su se uspjeli otrgnuti s lanaca i sada se bore za vlastiti život.
Ako vas zanima kako film završava, pogledajte ga i otkrite sami, nećete požaliti!
Moj osvrt:
Film mi se jako dopao jer govori o psima koji uvijek nađu način da se izvuku i o njihovom zajedništvu da pomognu jedni drugima i domognu se nekih stvari koje su im potrebne.
Film posjeduje sve žanrove, od ljubavnog dijela pa do akcijskog pa nailazimo i na tužne dijelove filma zbog kojeg mi je i najzanimljiviji. Najviše od svega zbog toga jer je radnja napeta i nikad ne znate što će se dogoditi. Svakom bih preporučio ovaj film, nije bitno koliko godina imate i volite li više neki drugi žanr jer ovaj film će u vama pobuditi jednu osobu koja će voljeti druge i cijeniti osobe oko sebe. Film nam je dokazao da u njemu možemo pronaći ljudskost. Ne mogu opisati sve svoje emocije oko filma i malo je reći da sam se rasplakao na ovaj film, ali u istom sam trenutku bio jako sretan što sam ga pogledao.
Za kraj da nadodam da vas film neće razočarati i da ćete, kao i psi, uzdignutih glava živjeti svoj život.
Svake godine u auli škole održavamo božićni sajam. Svako dijete iz pojedinog razreda treba donijeti nešto sitno za prodaju, na primjer kolačiće, medenjake, igračke, plišance knjige ili naljepnice. Nekad dođu i neki roditelji koji nam oslikavaju lica i prave nam tetovaže sa šljokicama na lice i ruke. Božićni sajam počinje poslijepodne i traje dok djeca ne odu svojim kućama. Ove je godine održan 27. studenoga.
Autorice: Adél Helén Kollár i Milla Marijančić, 5. razred
Koliko dugo igraš nogomet? Ovim sportom bavim se još od djetinjstva, ali ozbiljnije već 10 godina.
Što želiš postići u nogometu? Želim igrati u inozemstvu i želim biti u ženskoj reprezentaciji.
Jesu li vaši roditelji od početka podržavali ovu ideju? Da, naravno! Da me oni ne podržavaju, ne bih bila nigdje.
Koliko godina igraš u PMFC-u? Sada je treća godina kako ondje treniram.
Je li bilo teško odabrati momčad ili si već znala da bi se jednog dana htjela prijaviti baš ondje? Nikad nisam znala da ću se jednog dana preseliti ovamo, ali mislila sam da je to novo mjesto za nove prilike. Dobivam svu podršku koja mi je treba za postizanje profesionalne razine.
Kako si došla na ideju da igraš nogomet? U vrtiću su dečki išli na nogomet i jednog dana sam pitala mogu li ići s njima. Tada sam sa zaljubila u ovaj sport.
Mnogi misle da je ovaj sport više za muškarce, što ti misliš o tome? Dosta ljudi to misli jer u Mađarskoj više vole promovirati muški nogomet, no cijela se priča sve više razvija i na ženskoj liniji. Mislim da ne postoji sport u kojem mogu sudjelovati samo žene ili samo muškarci, ne mislim da postoji velika antipatija prema ženskom nogometu.
Imaš li uzora? Ako da, koga i zašto? Prije svega, svoga oca. On je igrao nogomet u našoj obitelji. S druge strane, jedan od mojih bivših trenera pomogao mi je na mnogo načina da postignem dobre rezultate.
Na koji uspjeh si najponosnija? Najponosnija sam što sam mogla predstavljati svoju zemlju, slušati himnu u majici s grbom svoje države i igrati u to ime.
Koja je tvoja omiljena momčad? Nemam omiljeni tim, ali volim Real Madrid.
Što te motivira? Mogućnosti dokazivanja i cilj koji svatko želi postići. Mislim da ti ne treba više motivacije od toga.
Maturalna večer je za mnoge učenike poseban trenutak koji označava kraj jednog poglavlja i početak nečeg novog. Naša maturalna večer bila je jedinstvena i nezaboravna, ispunjena plesom, emocijama i iznenađenjima.
Program večeri započeo je ulaskom učenika 12. razreda, svaki od njih sa svojim partnerom za ples. Atmosfera je bila ispunjena uzbuđenjem i napetostima dok su se pripremali za svoj veliki nastup. Nakon što su se svi smjestili, čekali su da im učenici 11. razreda predaju maturalne vrpce, simbol završetka srednje škole i početka novog poglavlja u njihovim životima.
Nakon formalnog dijela, slijedilo je recitiranje nekih učenika i pjevanje koji su svojim talentima osvježili atmosferu. No, onda je došao trenutak koji je iznenadio sve prisutne, program Barbie. Ken i Barbie, popularni likovi iz svijeta igračaka, iznenadili su nas ulaskom na pozornicu i početkom plesa. Njihova izvedba na početku bila je elegantna i atraktivna. Međutim, kako se radnja razvijala, situacija se zakomplicirala. Ken i Barbie su započeli oštar razgovor koji je ubrzo prerastao u žestoku svađu. Ken je preplavljen emocijama počeo plakati, a atmosfera u dvorani postajala je napeta. Tada je na scenu ušla sirena i predložila hrabru ideju, plesnu borbu koja bi im pomogla riješiti nesporazum. Ken i Barbie prihvatili su izazov, a cijela je dvorana držala dah dok su se nadmetali u plesu. Njihovi plesni pokreti bili su impresivni, ispunjeni strašću i energijom. Na kraju, sirena kao sudac, donijela je odluku, pobjednica je bila Barbie. Ken je bio razočaran i ponovno je zaplakao. No, tada je Ken okupio druge Kenove i zajedno su započeli ples. Barbie je bila iznenađena i shvatila je da bi se trebala pomiriti s Kenom. Nakon ovog emocionalnog trenutka, sirena je predložila da svi započnu plesati zajedno, kao simbol pomirenja i zajedništva. Cijela dvorana se spojila u zajedničkom plesu, a Ken i Barbie su također pronašli put do mira i složnosti.
Nakon ove predobre izvedbe, učenici 12. razreda su se ponovno pridružili programu i izveli svoj ples. Atmosfera je bila uzbudljiva i svi su uživali u njihovom nastupu obilježenom prekrasnim haljinama i odijelima. Nakon toga, na red je došao poseban trenutak, roditeljski ples, u kojem su roditelji plesali sa svojom djecom, obasjani osjećajem ponosa i ljubavi.
Na kraju je program maturalne večeri završio s osjećajem zajedništva i slavlja. Bila je to nezaboravna večer ispunjena emocijama, plesom i iznenađenjima, koja će ostati urezana u našim srcima kao poseban trenutak završetka srednje škole i početka novih avantura.
Znam da u današnjem svijetu malo ljudi čita knjige, a od onih koji čitaju, većina ih čita radije na telefonu ili laptopu. Ipak, ovu knjigu Thomasa Eriksona Okruženi idiotima (Surrounded by Idiots) preporučam svima, pogotovo ako vas zanima psihologija ili zašto se ne slažete s ljudima. Ova vam knjiga pomaže shvatiti zašto se svatko ponaša drugačije, a također možete naučiti mnogo o sebi i kako se nositi s vlastitim problemima. Također bih željela malo pričati o sadržaju knjige jer ovo nije jednostavna knjiga jer ljude prikazuje kroz četiri boje, i ne samo da ih opisuje, nego ih i prikazuje, što olakšava razumijevanje. Te četiri boje jesu crvena, žuta, plava i zelena.
Što trebate znati o crvenima: orijentirani su na rezultate, natjecateljski su raspoloženi i odlučni su Što trebate znati o žutima: ekstrovertirani, optimistični, komunikativni Što biste trebali znati o plavom tipu: skroman, brižan, pažljiv Što možete znati o zelenom tipu: miroljubiv, pouzdan, strpljiv